Sa svoje 52-godine Rosa gotovo da se nije promijenila - pedesetak kila omalenog tijela iz kojeg i danas zrači neiscrpna energija i odlučnost, a lice još uvijek mladenačko s kojeg se rijetko kada skida osmijeh...
- Što radi i čime se danas bavi - upitali smo susretljivu Rosinhu
- Ostala sam naravno uz sport ali samo volonterski. Godinama sam njegova veleposlanica i to ne samo u atletici. Putujem svijetom obilazim ovakve i slične sportske priredbe sa najmlađim sportašima, nastojim mladima usaditi ljubav prema sportu, kako bi više boravili u svijetu sporta, a manje u onom virtualnom u kojem su danas sve više izloženi - rekla nam je Roza, koja je 80-tih godina i ne samo u svojoj zemlji imala status prave boginje. Danas je zaslužni član Portugalskog Olimpijskog komiteta, uživa beneficije svojih gotovo nevjerojatnih sportskih uspjeha koji su proslavili nju i njezinu zemlju.
- Meni je sport donio sve u životu - druženje, zadovoljstvo prijateljstva i dobrodošlicu u cijelom svijetu, to je nešto što vam rijetko koja druga životna priča može ispričati. Zaista uživam u ovoj današnjoj sportskoj dužnosti naravno i ovdje na Azorskim otocima među otočkom mladošću svijeta osjećam se zaista mlađom ...Sigurna sam da i ovdje na Otočkim Igrama ima potencijala za vrhunske sportaše i sportska dostignuća, prednost ovim mladih sportaša je što imaju priliku da se natječu u ovakvoj konkurenciji, da još kao djeca osjete pripreme, obaveze, groznicu i atmosferu velikih natjecanja - rekla nam je legendarna Rosa.
Prisjetila se i njenog zadnjeg velikog natjecanje i zlatne medalje one predratne 1990.g. u našemu Splitu. Nije nam potvrdila, ali ni negirala - možda je u rujnu nakon dvadeset godina opet vidimo na Poljudu na Kontinentalnom Atletskom kupu. Naravno kao i uvijek među mladima i - sa osmijehom na licu...