
Bilo bi naravno puno bolje da nije tako, ali kada smo već svi primorani da živimo u ovim nesvakidašnjim uvjetima često se znamo utješiti u smjeru one stare životne izreke puno puta potvrđene kako 'svako zlo nije skroz - za zlo'…
Važi to zasigurno i za naše Velolučanke, sestre blizanke Jurković, vrhunske hrvatske veslačice koje su gotovo zaboravile kada su u ovo doba bile kod kuće.
'Barem ćemo ovaj put malo više biti u Veloj Luci, možda se malo i odmoriti obzirom da nemamo natjecanja', rekle su nam Josipa i Ivana po onoj opet drugoj staroj 'kako u svakoj šali uvijek ima barem malo istine...'
Za kratku 'ćakulu' uhvatili smo ih 'mobitelom', onako 'konferencijski', uključenim zvučnicima, a nakon završetka njihova večernjeg kućnog treninga.
'Kod kuće smo već dva tjedna, prethodno smo odradile trotjedne reprezentativne pripreme u Vodicama. Plan je naravno bio sasvim drugačiji, ali evo nas doma gdje se pripremamo koliko možemo i kako možemo čekajući razvoj situacije', rekla nam je na početku Ivana prva preuzevši 'glasnogovorničku' ulogu sestara blizanki.
Jedno jedino natjecanje je iza njih i to na - suhom. Prvenstvo Hrvatske na ergometrima i ove je godine održano u Rijeci. Ivana je tamo uzela zlato u svojoj kategoriji, a najveće njene 'suparnice' kada su ergometri u pitanju, sestre joj Josipe, kao natjecateljke tamo nije bilo zbog problema sa leđima….
Nakon Vodica korona virus ih je nažalost umjesto mokrih zaveslaja i borbe sa suparničkim čamcima u regatama opet vratio – ergometrima…
'Stigla su nam iz Zagreba, od kluba dva ergometra. Svaka ima svoga, montirali smo ih kod kuće i radimo dva puta dnevno. Trčimo također po prirodi, po našim velolučkim valama, popnemo se stazom i na Hum', dodala je Ivana.
Podsjetimo se da su Josipa i Ivana Jurković zajedno sa Zagrepčankama Brunom Milinović i Izabelom Kragić 2017.g. bile Svjetske i europske juniorske prvakinje u nacionalnoj posadi u 'četvercu bez' i da bi to sve do prošle sezone serijom sjajnih nastupa i na mlađe-seniorskim svjetskim i europskim prvenstvima medaljama dobrano napunile čamac sa hrvatskim obilježjima u toj disciplini.
U dogovoru sa svojim klupskim trenerom i izbornikom od ove godine velolučke sestre vratile su se čamcu u kojem su započele karijeru – dvojcu na pariće. Disciplina je to u kojoj su Josipa i Ivana kao članice matičnog 'Ošjaka' 'harale' kadetskom i juniorskom konkurencijom u Hrvatskoj.
'Iskreno nakon četverca zajednička nam je želja bila vratiti se u 'dubl'. Plan je bio najprije provjeriti kako će nam ići dvojac na pariće u regatama Svjetskog kupa, te ne budemo li zadovoljne onda se eventualno prebaciti u 'dvojac bez'. Prvenstveni cilj za ovu godinu bilo je Svjetsko prvenstvo za mlađe seniorke na Bledu sredinom kolovoza i Europsko prvenstvo početkom rujna u njemačkom Duisburgu. Naravno pritom bude li prilike, da kroz regate Svjetskog kupa u seniorskoj konkurenciji pokušamo izboriti Olimpijske igre u Tokiju, ali to nije bi prioritet. Sada su odgođene i Olimpijske igre i regate Svjetskog kupa predviđene kao olimpijske kvalifikacije. Stoga smo sada isključivo fokusirane na dva velika mlađe-senioraka natjecanja (do 23 godine). Ne možemo ni zamisliti da isti budu otkazani, dogodi li se to natjecateljska sezona će biti potpuno izgubljena'.
Sestrama tako preostaje puno duži period za pripremu pokušaja da se domognu Igara u Tokiju slijedeće godine. Godinu dana je puno, puno više mukotrpnog rada, ali 20-godišnje sestre Jurković smatraju da će ovako imati i puno više šansi da izbore sudjelovanje na najvećem svjetskom sportskom skupu. U tom razdoblju novi će im izazov biti i studij kojeg planiraju upisati. Ivana na 'Aspiri' sportski menadžment, a Josipa kondicijski smjer na Kineziološkom fakultetu.
'U ovim kućnim uvjetima snalazimo se i radimo kako možemo. Ergometre smo smjestile svaka u svoju sobu, radimo po programu i uputama našeg trenera u 'Trešnjevci' Saše Vukojičića i izbornika Darka Mikšića. Slično onim uobičajenim tipično zimskim treninzima, tipa 'dugotrajno znojenje'. Nemamo teretanu, a nemamo ni utega, pa smo dva puta tjedno jedna drugoj utezi ' nadovezala se Josipa figurativno nam pojasnivši kako izgleda njihov trening .
Pitali smo Josipu imaju li u trenutnoj konkurenciji šanse za medalju na Bledu i Duisburgu..
'Fokusirane smo trenutno isključivo na Svjetsko na Bledu…Već je spreman i autobus za dolazak naših navijača iz Zagreba, ali nadam se i iz Vele Luke !!! Ha, ha, ha…! Naravno šalim se ali se ne šalim kada kažem da su nam i na jednom i na drugom natjecanju cilj medalje! Pitate kakve su nam šanse za to …Prošle smo godine veslali četverac i nismo bile na SP-u do 23 godine u Americi, ali smo ga pratile. Tamo su recimo cure iz Austrije u dvojcu na pariće bile četvrte u A finalu . A mi smo ih pobjeđivale, pa se nadamo se da bi se mogle umiješati u borbu za medalje'
Velolučke zlatne blizanke vesele su povratku u disciplinu s kojim su i krenule u veslanje. Kažu zajednički san im je bio kada su počinjale da jednog dana kao vrhunske veslačice veslaju zajedno same u čamcu. Sad ipak uz jednu promjenu. Umjesto Josipe sada će Ivana biti 'štroker', odnosno ona koja vesla bliže krmi, daje tempo i količinu snage u zaveslajima.
'Morali smo se mijenjati, jer Ivana nije mogla pratiti moj tempo, ipak sam ja malo jača od nje' opet se našalila se Josipa koja za sebe kaže da je i iskusnija, iako je nekoliko minuta mlađa od Ivane.
Bilo kako bilo sestre su jako zadovoljne da sada opet veslaju 'sestrinski dvojac na pariće'. Usprkos ovim nesretnim okolnostima kada se ne mogu ni spremati ni natjecati onako kako bi htjele. Još tamo od kraja prošle sezone se spremaju za natjecateljsku sezonu, gotovo da nisu stale sa napornim treninzima, a taman kad je trebalo brusiti formu za regate i medalje sve je stalo.
Pitali smo kako osim treninzima vrijeme ubijaju vrijeme u Veloj Luci..
'Uglavnom smo doma, osim kada ne trčimo. Poštujemo naputke nadležnih, ne družimo se i ne okupljamo iako smo naravno vidjeli i čuli sa starim društvom, a bile smo i u klupskim prostorijama 'Ošjaka'. Uglavnom najviše boravimo u kući, ja kuham, Ivana pravi kolače, pomažemo majci .
Od njihova povratka u za njih neuobičajenom dijelu godine boravka u Veloj Luci korist će ovaj put dakle i mama Darinka. Loše sigurno nije bilo ni tati Ljubiši, pomorcu koji nakon povratka sa broda sve do jutros boravio u obaveznoj samoizolaciji. Protekla dva tjedna jedini kontakt sa ocem imale su međusobnim pozdravljanjem i mahanjem preko prozora …'Nije mu falilo u ni ptičjeg mlijeka' tvrdi ženski dio obitelji Jurković pošto su mu svakodnevno pred vrata vikendice u uvali Gradina ostavljali sve što mu je bilo potrebno.
Nadajmo se pak da će od ovog sadašnjeg veslačkog 'života na jugu' velolučkih blizanki koristi uskoro imati i hrvatsko veslanje….
Razgovarao Nenad Kosović





