IGOR BORASKA O veslanju i bobu, Korčuli i KPK, o sestrama Jurković…

Osvajač je olimpijske medalje i brojnih odličja sa mnogih svjetskih i evropskih veslačkih natjecanja, četiri puta sudionik olimpijskih igara i prvi Hrvat učesnik Ljetnih  i Zimskih olimpijskih igara....

Igor Boraska, naš proslavljeni veslač boravio je  ovih dana u Korčuli.  Dogovorili kratki razgovor,  a na naše zadovoljstvo isti se  dobrano produljio, primorao nas da iz obilja  zanimljivosti izvadimo 'epizode' koje su nam se korčulansko-pelješkim sportskim fanovima činile najinteresantnije… 

 U ove vruće ljetne dane najprije nas je malo 'rashladio' prisjećanjem na svoje sudjelovanje na Zimskoj olimpijadi 2002.g. u Salt Lake Cityu. Grupa Splićana na čelu sa Ivanom Šolom i Igorom Boraskom zaludila je tada Hrvatsku odlukom da krenu u avanturu zvanu bob  i izbore nastup na Zimskoj Olimpijadi, u jednom od najopasnijih  sportovauopće,  gdje vam se na ledenoj stazi, pri brzinama većim i od 130 km/sat ledi krv u žilama' . Igor je kao prvi Hrvat i tada bio  jedan od samo osamnaest ljudi u svijetu kojima je uspjelo biti sudionikom i ljetnog i zimskog okupljanja najboljih sportaša svijeta.                                                                                                                

- Kasnije je to postao nekako trend izboriti nastup i na Ljetnoj i Zimskoj Olimpijadi, posebice u atletičara koji su se  najčešće okušavali upravo u  bobu koji traži eksplozivnost ,a koju oni  imaju . Zapravo selekciju bob vozača je najbolje raditi  među atletičarima desetobojcima, jer su idealne težine, brzi, snažni i eksplozivni. Kompatibilni su i biciklizam i brzinsko klizanje, a  veslanje i bob se baš ne podudaraju, ali kao veslač slovio  sam među najbržima, a uz to  se prije toga nešto malo trenirao sam i atletiku.  

 - A kako  se zapravo zakotrljala priča o bobu sa HR posadom ? Je li vam sudjelovanje Jamaike  na OI četiri godine prije bila inspiracija?                                                                  - Mogu reći da je ,  gledali smo naravno  onaj čuveni fil m njima …Još tamo 1998.g. kada je  naš veslački četverac  Gusara,  Franković, Skelin , Boban i ja  bio srebrni na SP u veslanju , Ivan Šola  višestruki  motociklistički iautomobilistički as, nagovarao nas je  na to  . No bili smo tada u pripremama za OI u Sydneyu,  pa smo se krenuli nešto kasnije u jednoj drugoj postavi  i to ono baš od  - nule ! Bilo nas je pet-šest ,  sa mnom i Ivanom uglavnom  atletičari , najprije smo pohađali bob školu Insbrucku , stekli licencu . Slijedili su  treninzi i lagana natjecanja , uhodavali se dok nismo naučili više, stekli iskustvo, potom prošli nekoliko teških  staza u Evropi, bez nekih  posebnih rezultata . Ali zainteresiralo je to medije , postali smo atrakcija, a nakon godinu puno smo i napredovali… A kad smo već 'stavljali glavu u torbu'  predložio sam Šoli da s pokušamo ostvariti plasman  na Zimsku olimpijadu. HOO nam je omogućio iznajmljivanje jednog boba, a onda nešto kasnije na jednoj od najopasnijih svjetskih bob staza u američkom Lake Placidu uspjeli smo preći tu, za nas čarobnu granicu od 30 bodova  osvojenih u Svjetskim i Evropskim kupovima i plasirati se na OI. Kasnije smo  kupili vlastiti bob , najjeftiniji je koštao 40-tak tisuća tadašnjih DM. Sam plasman  na OI-e  nama je bio ravan osvajanju olimpijske medalje. Priča je potrajala i kasnije , Hrvatska se natjecala u bobu četverosjedu i2006. u Torinu i 2010.u Vancuveru  sa drugim članovima posade  , jedino je  Šola kao pilot  bio konstanta.  Nažalost u Sočiju se nije uspjelo plasirati, kriteriji su s vremenom postali sve teži , uz puno već broj nacija koji su se htjeli  okušati u tome…  

 Boraska je kao mlad pet-šest godina trenirao i nogomet u splitskom Hajduku i kasnije u RNK Split… Kaže uvidio je da u nogometu baš i ne ovisi sve o vlastitim sposobnostima, pomalo se razočarao i okrenuo sportu gdje je sve jasno i čist, gdje si jedino mjerodavan ti i štoperica…Kreneš dođeš na cilj prvi si, to ti nitko ne može oduzeti i ne može nitko reći da je netko drugi bolji od tebe…Veslanje je sport gdje su najbolji uvijek doista najbolji, nevažan je umjetnički dojam, faktor sreće je minimalan.  A u osmercu , toj  kraljevskoj veslačkoj disciplini Igor ima olimpijsku medalju i to konkurenciji najjačih veslačkih nacija svijeta…   

 - Hrvatska je tada imala nekoliko sjajnih posada četveraca… Međusobno smo se iscrpljivali , konkurirali jedni drugima, trošili energiju u  dvobojima, jer  samo jedan četverac mogao je otići  na OI-e. Šteta da nismo i prije pokušali napraviti osmerac koji je kao  elitna disciplina uvijek nekako bio 'rezerviran' za 'velike' ,  za SAD, Njemačku, V.Britaniju, Australiju…Uvjeren sam da smo još 1996.g. mogli uzeti medalju na OI.  Tek 2000.g. smo okupili osmerac, sastavljen od  četveraca , odmah smo u Svjetskom kupu pobijedili svjetske prvake, bili apsolutni svjetski hit i iznenađenje u veslačkom svijetu. Kasnije smo stigli na Olimpijske igre u Sydney , osvojili broncu iza V.Britanije i Australije… Ostali su iza nas Amerikanci, Talijani… Mogli smo po mojem mišljenju biti i bolji, odlučivale su nijanse malo smo  pali na psihološkom planu…  No bio je to zaista sjajan uspjeh jer smo se doslovce sastali samo tri mjeseca prije Olimpijade… 

Iskustva iz svoje iznimno bogate sportske karijere Boraska je predočio u knjizi 'Zaveslaji života' za koju će reći da može bit i dobro veslačko štivo za mlade veslače i mlade sportaše uopće. Posebice za one koji se uz studij  i sportom žele baviti u SAD-u gdje je Igor četiri godine pohađao studij na sveučilište 'Brown' i kao prvi Hrvat osvojio titulu prvaka SAD-a.

 Knjiga nije samo presjek njegove karijere, već je zanimljiva radi brojnih zanimljivosti i iskustava koje je godinama donosio sa  sportskih putovanja . Uvijek je  nastojao pritom sebe  obogatiti posjetima poznatim povijesnim,  prirodnim i inim znamenitostima, susretima sa  zanimljivim ljudima, upoznavao i istraživao nove krajeve. Ono što bi mi  po 'naški' rekli na putovanju nije nikad htio biti samo - 'kufer' .

 Veslačku karijeru je završio 2010.g., kada je već u konkurenciji dvostruko mlađih od sebe osvojio titulu prvaka države. 

Često je boravio i na Korčuli, kako kaže, grad i otok sa dušom, koji je uvijek imao poznate sportaše, od Perice Vlašića i Anta Žanetića ,otok  poznatih vaterpolista i plivača . Posebno su ga kao klinca i u vrijeme kada je započinjao svoju sportsku karijeru  oduševljavali vaterpolisti KPK čiji uspjeh  iz 1978.g. kada je Korčula postala najmanje mjesto na svijetu sa jednom klupskom kontinentalnom titulom još i danas  fascinira!

 A otok Korčula je i otok njegova sporta, otok veslača  legendarnog veslača Perice Vlašića, a danas brojnih mladih veslača okupljenih u VK Ošjak .

 - Zašto i u tom sportu nažalost postoji taj otočki sindrom prisutan u gotovo svim sportovima – pitali smo ga misleći pritom na brojne primjere sjajnih rezultata u mlađim dobnim uzrastima i potom nakon odlaska na školovanje ili prijelaza u seniorsku kategoriju u većini slučaja nestanka sa sportske scene

 - Veslanje je sport gdje prelazak iz juniora u seniore predstavlja težak skok, gdje samo oni najbolji opstaju i uspiju. Čak i onim juniorski prvacima države treba tri-četiri godine da stasaju, da se nose sa onim najboljima, najprije domaćima, a da ne govorimo stranim veslačima. Metode treninga postale su danas sofisticirane i financijski iznimno zahtjevne…Nije to problem samo kod manjih klubova, osjećamo mi to i u Splitu, u Gusaru. U svjetskim okvirima teško može ući netko tko nema prave uvjete za rad i trening, pravu regatnu stazu i ne zadovoljava niz drugih faktora koji su danas potrebni za stići u svjetsku veslačku elitu.      

- U tom smjeru koji je vaš savjet mladim velolučkim veslačima i veslačicama ?

- Kada krenu prema seniorima, a idu li na studij da izaberu grad koji ima barem dijelom spomenute uvjete za taj vrhunski rad. Recimo u Zagreb koji na Jarunu ima svjetsku stazu, gdje se može trenirati po svim uvjetima i svim danas modernim veslačkim metodama… Pratim Ošjak imaju jako dobre  rezultate u tim mlađim dobnim kategorijama, znam za sestre  Jurković u skulu,  po meni one bi mogle biti 'dobar materijal'  kasnije za seniorsko veslanje . Naravno moraju ostati zajedno i biti dalje ovako  motivirane. A to im neće biti nimalo lako, veslanje je iznimno težak i zahtjevan sport, iziskuje velike fizičke i psihičke napore i odricanja, ne podnosi duge pauze i odmaranje. Trebate imati čeličnu volju i upornost da biste izdržali takav režim treninga ...Naravno uz sve one druge obaveze, studentske i ostale . 

 Sa iznimno zahvalnim sugovornikom pričali smo i o njegovoj funkciji Gradskog vijećnika , Predsjednika Splitskog Saveza spotova, pa o njegovom angažiranju u politici, ali i u svojoj 45. godini još uvijek aktivnom veslanju i to u jednom novom sportu koji ga svakodnevno okupira …Tkz 'coastal rowing' ili obalnom veslanju, veslanju na otvorenom moru  protiv valova s kojim se bavi već četiri godine, gdje su vam uz veslačke potrebne i one pomoračke vještine, u sportu u kojem će za desetak dana u Pescari  nastupati na 1.Mediteranskim igrama sportova na plaži.  A krajem godine u disciplini skul u tom se sportu skupa sa  klupskim kolegom Zvonimirom Batinićem sprema i   na SP u Južnoj Americi, u Peruu.  

Uz dobre mu želje na rastanku, tu smo pak priču, ostavili za neki drugi, nadamo se skori i jednako ugodni susret…