
Što igranja za mlađe juniore i juniore Juga AO, pa posudbe u matičnom KPK u Prvoj ligi bila je to njegova ukupno četvrta sezona u Gružu.
Sezona u kojoj je naš Korčulanin Toni Mozara (19) u vaterpolo velikanu iz Dubrovnika stekao punu afirmaciju.
Nametnuo se naš Korčulanin treneru Vjeku Kobešćaku i postao standardan u Jugovoj četrnaestorici. Igrao u gotovo svim utakmicama pretrpanog kalendara dubrovačkog kluba. Iza njega nastupi su u Super kupu, Ligi prvaka, Regionalnoj ligi, Prvenstvu i Kupu Hrvatske. I trofeji. Prvi u njegovoj prvoj seniorskoj sezona kojih će se nema dvojbe uvijek sjećati. Vjerojatno ni njemu samome na početku sezone nije ni na kraj pameti bilo da bi ista mogla graničiti sa onom koju sportaši znaju često reći 'sezona iz snova'...

Malo je reći da je - zadovoljan...
'Iskreno nisam se nadao da ću toliki broj utakmica odigrati, da će za mene i za svih nas sezona biti tako uspješna. Trener mi je dao priliku, na meni je bilo da to njegovo povjerenje opravdam. Igrao sam iz utakmice u utakmicu sve bolje i sve više i više što je za mladoga igrača koji tek počinje ono najvažnije. Sretan sam da sam u tome uspio'
Tek nekoliko utakmica u toj dugoj i napornoj sezoni Toni nije odigrao. U onim najvažnijim gdje se krojila uspješnost Jugove sezone u svim finalima bio je u momčadi i dao svoj doprinos. Upamtit će svoje prve seniorske trofeje, ali i svoj debi u kapici prve momčadi. Prvi put je 'dijete' KPK zaigralo baš protiv svog matičnog kluba...
'Da posložilo se tako. Prva utakmica u sezoni, trener Kobešćak je odlučio odmoriti Maru Jokovića i stavio me u momčad'
I odmah prigrabio priliku! Zapravo je više nije ni ispuštao! Slijedio je njegov prvi seniorski trofej. Super Kup u Zadru, pa Kup Hrvatske , Regionalna liga... Tri trofeja za pomlađene jugaše. Uz to i zacrtani i ostvareni plasman na Final 8 Lige prvaka i na kraju Finale Prvenstva Hrvatske koje im je ipak izmaklo. Malo se tko nadao tako uspješne protekle sezone pomlađene Jugove momčadi u kojoj su pored našeg ex.kapekaša priliku dobivali Zvono, Vukojević, Burđelez, Pavlić, Ivuša, Prkoća, Kolak, vratar Jurišić...

' Nije se od nas očekivalo ovoliko. No uspjeli smo uz pomoć iskusnijih igrača, napraviti vrhunsku sezonu! Ostaje žal za Prvenstvom. Željeli smo, bio nam je to jedan od glavnih ciljeva. Malo nam je nedostajalo. No Jadran se na kraju sezone s novim trenerom digao i posložio, zasluženo uzeo Prvenstvo'
U tom nizu i teških zahtjevnih često presudnih utakmica Toni je kao mlad igrač imao važnu ulogu. Igrao je na desnoj strani gdje igra takva igračka veličina kao što je Maro Joković.
'Trener mi je odmah na početku rekao da planira u sezoni sa mnom više igrati na desnoj strani. Nisam ljevak i nikad nisam igrao tu desnu stranu, ali mi je bilo drago pošto sam svjestan da danas svaki igrač u vrhunskom vaterpolu mora biti spreman igrati na više pozicija. Desna strana je onaj dio momčadi koja više kreira igru za razliku od lijeve koja je završava, realizira. Pomoglo mi je naravno i to što na toj strani igra Maro Joković. Puno mi je pomogao svojim ogromnim iskustvom, savjetima. Na treninzima i na utakmicama. Osjetio sam što to znači kreirati i napad i igrati obranu na zahtjevnijoj strani. Jedno novo ogromno iskustvo za mene'.

Pitamo Tonija koja mu je najbolja utakmica bila u sezoni.
'Možda ona prva utakmica u Ligi prvaka protiv Marseillea u Dubrovniku. Baš sam bio zadovoljan kako sam je odigrao. Pa i ona četvrt finalna Prvenstva protiv Jadrana u Gružu, pa Finale protiv istog suparnika u Beogradu u Regionalnoj ligi'.
No bilo je i onih koji će naš Toni pamtiti kao loše. Ništa neuobičajeno za mladog igrača sklonog oscilacijama .'Dobra škola' dakako...
'Upamtio sam onih nekoliko grešaka kod proplivavanja suparničkih igrača., Recimo gola Peronea na Final 8 Lige prvaka gdje je ponestalo naše komunikacije. Događa se to i vrhunskim igračima, ali opet i igraš protiv vrhunskih igrača, normalno je da ti se to dogodi. Za mladog igrača je najvažnije da uči na greškama. Za mene je velika stvar što imam od koga učiti u Jugu. Iskusniji igrači mi puno pomažu. Pored Jokovića i Popadić , pa Kakaris , Fatović, Žuvela i svi ostali su super! Nama mlađima daju podršku i savjete kroz situacije koje su i oni sami iskusili i prošli'.
Svjestan je Toni i svojih aduta i svojih mana u igri. Što bi u svojoj igri i ne čemu bi po njegovom mišljenju još dodatno trebao poraditi?
'Sigurno se to odnosi na igru u obrani. Toga nikad nije dosta, a trenerima je to najvažnije. Nedostaje mi malo više te sigurnosti u obrani. Nadam se da ću to još dodatno popraviti u slijedećoj sezoni. Također i na šutu. Osjećam da sam prema kraju sezone ipak izgubio tu snagu i preciznost. Nadam se da ću imati vremena na tome poraditi, posebice u ovom ljetnom pripremnom dijelu prije početka sezone'
Iako mu je tek devetnaesta Toni je što se uspjeha, odličja i trofeja korčulanskih vaterpolista u novijoj povijesti - rekorder! Čak 25 medalja! U matičnom KPK 10, a u Jug AO već 15! Od toga 9 zlata - kapekaških 4 i jugaških 5 ! Uz to još i pet-šest osobnih nagrada za najboljeg igrača, nekoliko onih namijenjenih najperspektivnijem igraču. Godinama je već i kao 'kapekaš' i kao 'jugaš' standardni član mlađih reprezentativnih selekcija Hrvatske. No tu se ni Toni ni njegova generacija trofejima i medaljama ne može pohvaliti ...

'Istina! Nismo uzeli ni jedan trofej! Nismo bili ni blizu! Trudili smo se, učinili sve , ali uvijek nam je četvrtfinale presudilo! Evo ovo zadnje Svjetsko prvenstvo u Rumunjskoj imali smo sve 'na pladnju'. Uvjerljiva vodstva u nekoliko utakmica koje smo nažalost neshvatljivo prosuli. I pritom ispustili dobar raspored koji nam se otvarao na putu prema medalji. Mislim da je ovaj put ipak presudio umor koji se nakupio nakon duge i teške sezone. Prevagnuo je nedostatak koncentracije i 'glava' koju nismo imali u presudnim trenucima'
Priznaje Toni i da je i on na 'svojoj koži 'osjetio taj umor. Posebno kaže nakon Final 8 Lige prvaka u Beogradu. Odmah je iz Lige prvaka uskočio i prešaltao se ' u 'vozni red' juniorske reprezentacije i odmah igrao na jakom međunarodnom turniru u Beogradu kao pripremu za SP. Pa onda to prvenstvo u Rumunjskoj.
' Jednostavno sam osjetio da ja nisam 'svoj'! Da ne mogu razmišljati u igri kako inače razmišljam, da ne dajem sto-posto sebe. Nakupio se taj umor na kraju sezone. No tko se odluči baviti vrhunskim vaterpolom mora se žrtvovati, pa tako i ja. Do uspjeha se očito ne može drugačije'
No odmah poslije tog neuspjelog pohoda na svjetsku medalju uslijedilo je Finale juniorskog Kupa Hrvatske. I povratak nećemo reći na 'početne postavke' sezone, ali ipak puno bolje Tonijevo izdanje. I osvojen novi trofej, ovaj put juniorski. U Finalu protiv još jednog Korčulanina Marina Čumbelića nekadašnjeg suigrača iz kapekaških dana.
'Ispalo je na kraju sa velikom razlikom za nas. No sve čestitke Mornaru i Marinu. Nitko pa vjerojatno ni oni nisu očekivali tako dobru igru i plasman u finale. Marin je bio jedan od njihovih glavnih igrača. I na tom juniorskom natjecanju, ali i u seniorskom Prvenstvu. Na kraju smo jedan drugome čestitali'.
Pitanjem da li bi im Marin Čumbelić bio dobro došao u 'kockastoj kapici' u Rumunjskoj Tonija nismo htjeli dovoditi u nezgodnu situaciju...
Četiri-pet dana Toni će biti u Korčuli, uhvatiti koji dan odmora nakon 'presinga' sezone. Teško je nama i nabrojiti sva natjecanja, a kamoli pripremati se i odigrati sve te teške utakmice, klupske i reprezentativne kroz koje su prošli Toni i suigrači protekle sezone. Promatraču sa strane to je gotovo neshvatljivo, gotovo da to postaje nehumano.
'Cijelu se godinu ne prestaje trenirati. A onima najboljima doslovce. Sada ih čeka još i Svjetsko prvenstvo u Japanu. Nova sezona, klupska i reprezentativna opet zbog Svjetskog i Evropskog prvenstva kreće ranije. I Olimpijske igre su slijedeće godine tako da će im biti prenaporno'.
I onda svake sezone po onoj 'jovo nanovo'. Osjetit će to i Toni. Nakon 'blitz' odmora počinju mu nove pripreme. Već ovaj tjedan kreće individualno po Vjekinim naputcima. Prva natjecanja počinju mu već početkom rujna kvalifikacijskim turnirom za Ligu prvaka.
Jug u slijedećoj sezoni? Otišli su Fatović, Kakaris, Biljaka. Stigao je Burić?
'Bez dvojbe veliki gubitak. Kapetan Fatović i Kakaris su nam bili glavni igrači i nositelji igre. No u sportu je tako, ne može se zauvijek zadržati ista momčad. Naći će se zamjene. Moramo se svi skupa ukomponirat sa novim igračima koji dolaze i pokušati ponoviti proteklu sezonu'
Cilj mu je kaže da na osobnom planu odmah na početku dobrom igrom i radom na treningu opret nametne treneru.
Vratili smo se njegovom početku u Gružu i prelasku iz KPK u Jug AO. Zadovoljan je jer je kako kaže što je još kao dječačić napravio pravi potez.

'Usprkos tome što mi je u početku bilo jako teško kao petnaestogodišnjaku otići od kuće i živjeti sam. Puno mi je toga tada nedostajalo, kuća, obitelj, prijatelji, društvo u KPK. Nije daleko Dubrovnik od Korčule, ali vjerujete mislio sam se tada vratit doma! Na kraju je evo ispalo da je Jug za mene najbolji korak kojeg sam do sada napravio!
Naravno da Toni redovito prati zbivanja u matičnom klubu. Slučajno ili ne od kada je on u dubrovačkom klubu suradnja Jug AO i KPK kao da je dobila neku novu dimenziju.
'Žal mi je da od one trofejne generacije 2003/04 nas samo nekoliko ostalo u vaterpolu. No to je tako u Korčuli. Ponajviše radi odlaska na školovanje i fakultet. Drago mi je da se nastavio kontinuitet rezultata u mlađim kategorijama. Dobro je i da KPK igra Prvu ligu. Kada već nema više korčulanskih igrača u seniorskoj momčadi drago mi je da nekoliko dubrovačkih igrača dobilo priliku. Igraju u redovima KPK i za juniore i za seniore u Prvoj i Regionalno ligi igraju jake utakmice. Dobro i korisno za njih, ali i za KPK i za Jug AO'
Sjetiš se zasigurno koji put, vjerojatno i ponekad zaželiš pokoje kapekaške utakmice sa starim društvom? Onako sa manje obaveza i manjim presingom?
'Da naravno! No to je iza mene i iza nas i to je jednostavno nemoguće više ponoviti. Sad sam u Jugu, ali jednog dana, vidjet ćemo kada će to biti, siguran sam da ću ponovno igrati u KPK!
Nadajmo se ...Zašto ne i kao vaterpolist iza kojeg će biti reprezentativna seniorska karijera i nastupi na velikim svjetskim natjecanjima u kapici 'Barakuda'. Naravno da je Toni na početku karijere, tek je 'skočio u bazen' vrhunskog vaterpola , ali želje i ambicije su naravno tu!
'Prvenstveno mi je cilj da jednog dana igram u reprezentaciju. I naravno da zaigram na Olimpijskim igrama. To je ono čemu teži svaki sportaš pa i ja ! Do tada je naravno dug i težak put. Nastavit ću i dalje raditi i nadam se da ću to jednog dana i - ostvariti !
Razgovarao: Nenad Kosović
Fotografije: Nenad Kosović i VK Jug AO





