Prije četrdeset godina, 03.prosinca 1978.g. dogodio se povijesni dan za sport grada i otoka Korčule… Vaterpolisti KPK-a tog su dana postali pobjednici Europskog Kupa pobjednika kupova, napravili nezapamćeni sportski podvig u svijetu, ne samo u vaterpolu već i sportu uopće . Mali klub iz male Korčule popeo se na vrh Europe !
Obljetnicu tog podviga Korčulanski plivački klub obilježio je u subotu 01.prosinca Svečanom Skupštinom kluba održanoj u Hotelu 'Korčula De la Ville'.
Marko Polo Sport povodom te obljetnice pak objavljuje i razgovor sa Boškom Lozicom, tada najboljim i najpoznatijim igračem te zlatne kapekaške generacije. Razgovor je vođen sredinom rujna ove godine i dio je priloga objavljenog na cijeloj stranici u današnjem broju Sportskih Novosti .
Autor priloga je Nenad Kosović. Crno bijele fotografije korištene u prilogu su iz privatnih arhiva i arhiva kluba, dok je autor novijih kolor fotografija Nenad Kosović.
……………………………
Korčulanski KPK prije točno 40 godina osvojio Europski KPK-a priredivši jednu od najvećih senzacija u svjetskom klupskom vaterpolu
Boško Lozica: Na krov Europe dovelo nas je zajedništvo našeg malog mista !
KORČULA - Bio je ponedjeljak, prvi radni dan tjedna, ne i za Korčulu! Tog 04.prosinca 1978.g. u gradiću od dvije i pol tisuće duša nije se radilo. Zapravo vrijedilo je to za polovicu toga broja, ona druga polovica ionako je večer prije bila u Kuparima, tada Korčuli najbližem zimskom bazenu i slavila veličanstvenu pobjedu njihovih miljenika. Vaterpolisti KPK-a postali su pobjednici Europskog Kupa pobjednika kupova!
Pred moćnom škavdrom iz male Korčule te godine padali su redom klubovi evropskih velegradova Antwerpena, Sofije, Roterdama, Budimpešte, Berlina, Napulja. Nikad prije ni poslije dogodilo se nije da manji grad na Starom kontinentu, vjerojatno puno šire i ne samo u vaterpolo sportu osvoji jednu kontinentalnu klupsku titulu!
'Uspjelo nam je tada u našu malu Korčulu donijeti veliki europski trofej' prisjeća se Boško Lozica (67) najbolji iz te zlatne generacije korčulanskog vaterpola, u svoje vrijeme bez konkurencije najbolji svjetski 'sidrun'.
Slavlje u Kuparima trajalo je do zore, orila se Župom dubrovačkom cijelu noć kapekaška himna 'Plivaj praši naprijed kapekaši'. A ujutro na putu autobusom do 150 km udaljene Korčule pozdravljali su ih od Dubrovnika, pa cijelom Jadranskom magistralom i onom krivudavom cestom preko Pelješca. Doček u Korčuli bio je malo reći nezaboravan. Usprkos kiši staro i mlado slilo se na rivu, okolne starogradske kule i zidine bile su prepune razdraganih Korčulana, središnji trg Plokata uz limenu glazbu u sveopćem veselju.
Kako je prije četiri desetljeća gradiću i njegovim vaterpolo junacima bez zimskog bazena uspjelo popeti na vrh Europe?
' Puno nam se toga tada poklopilo. Ono najvažnije bilo je to naše korčulansko zajedništvo,iznjedreno iz društava i udruga tipičnih za jednu malu sredinu. Svi smo bili 'moreškanti' igrali morešku u ondašnjem istoimenom RKUD-u, bili dobrovoljni vatrogasci u mjesnom DVD-u, kao kapekaši crpili snagu i inspiraciju iz tog 'korčulanstva'
Temelji te zlatne vaterpolo generacije, priča nam Lozica, postavljeni su znatno prije. Od igračke i trenerske veličine jednog Gojka Arnerija, pa trenera Mate Maglova, kasnije Felića Tedeschia i Ljuba Mečkića. Završni 'touch' dao je legendarni Dušan 'Dule' Antunović, dva i pol desetljeća kasnije i prvi hrvatski izbornik. Nakon sjajne igračke karijere tih se godina vratio u Korčulu, u matični klub, na klupi kao trener.
'Imali smo i sjajnu upravu, jednako tako pravu klapu! Ništa im nije bilo teško, od potezanja pruga i golova na plivalištu, pa do pronalaženja donatora. Na njenom čelu, prvi među jednakima, bio je tada vrsni gospodarstvenik Duško Kalogjera-
Prisjetio se Boško da su samo koju godinu prije 'kapekaši' na putovanja u torbama znali nositi posteljinu kako bi usput 'ubili oko', na brodu ili u autobusu. Često se noćilo i u stanovima Korčulana u Zagrebu, Splitu, Rijeci, 'švercalo' se u studentskim domovima ili privatnim sobama korčulanskih studenta.
' Govori i to da su KPK i Korčula zapravo bili jedno te isto ' dodaje Boško.
Dakako i sjajna generacija korčulanskih vaterpolista. Većina njih su 1968.g. bili juniorski prvaci Hrvatske i Jugoslavije, a deset godina kasnije popeli su se na 'krov' Europe.
'U Korčuli se tada igrao isključivo ljetni vaterpolo. Većina smo bili studenti, trenirali u Zagrebu i Beogradu gdje su postojali zimski bazeni. Nalazili se povremeno zajedno ili se uigravali dva tri dana prije turnira'
Te 1978.g. taj 'gro' korčulanskih igrača dopunjen je vratarom Milovanom Tomićem iz POŠK-a i ljevorukim Urošem Marovićem iz Partizana. Obojica vrhunski sportaši i osobe. Odmah su se uklopili, kaže Lozica, u taj korčulanski karakter i osjećaj pripadnosti jednoj maloj sredini.
KPK je tada imao najbolji vaterpolo tandem na svijetu. Obojica djeca KPK-a, sugovornik nam i Slobodan 'Bobo' Trifunović za koga Boško tvrdi
'nikad se takav tip igrač kao što je bio Bobo u svijetu više nije pojavio, možda jedino čuveni Španjolac Estiarte'
Prisjetio se Boško i atmosfera finalnog turnira u Kuparima, tada Vojnom odmaralištu čija je 'klijentela' u ondašnjoj državi imala rijetku privilegiju uživati u zimskom bazenom...
'Kao u grotlu! Pola Korčule stiglo je bodriti nas, atmosfera jednaka onom ljeti na Plivalištu KPK-a na Banjama. Naravno i to nas je guralo naprijed. Pored toga bili smo strašno pripremljeni i koncentrirani na protivnika, vladao je u nama pravi pobjednički duh. Dušan Antunović sjajno je ukomponirao i vodio momčad, znao iz svakog od nas izvući maksimum. Cijeli život Dule bio u vaterpolu kao vrhunski igrač i trener, jednostavno imao je osjećaj za taj sport'
Kratki podsjetnik o tim povijesnim, slavnim danima grada i kluba, još uvijek neponovljivoj svjetskoj vaterpolo senzaciji pitali smo Boška o današnjem KPK-u.
Može li se barem dijelom ponoviti ta njihova generacija i podvig?
' Iskreno teško! Bez obzira što danas imamo zimski bazen, što su korčulanska djeca zadnjih godina pod trenerskim vodstvom Vili Mladinića, Marinka Bojića, Marjana Kosovića i Emila Nikolića dokazala talent i već nekoliko sezona u nizu osvajaju državne titule u mlađim kategorijama. U KPK-u će nažalost nedostajati 'nadogradnja'. Vaterpolo se danas igra zimi, a većina mladih talentiranih kapekaša nakon završetka srednje škole ide na studij u velike gradove, neki će se siguran sam afirmirati u drugim klubovima. Nažalost to je, nazovimo ga tako, sindrom naših malih, posebice malih otočnih mjesta. No KPK i Korčula će uvijek biti ono što su oduvijek bili – rasadnik sjajnih vaterpolista!
Zlatna kapekaška 1978.g.
- Pobjednici Kupa Jugoslavije
- U prvenstvo SFRJ 2.mjesto iza u to vrijeme neprikosnovenog beogradskog
Partizana. U odlučujućoj utakmici u Beogradu protiv Partizana poraženi
6:5. Cijelo su utakmicu vodili, promašili i zicer u zadnjim trenucima
utakmice za neriješeno što bi im bilo dovoljno za titulu.
- Pobjednici Europskog Kupa kupova
- Igrali Superfinale Europe u Ljubljani, poraženi od mađarskog OSC-a 5:3.
Gdje su danas zlatni kapekaši?
Milovan Tomić, živi i radi u Splitu
Velebit Veršić, živi i radi u Korčuli
Perica Richter, preminuo 2009.g
Perica Radonić, živi i radi u Korčuli
Bojan Lozica, umirovljenik, živi u Korčuli
Žarko Lozica, umirovljenik, živi u Korčuli
Boško Lozica, umirovljenik, živi u Zagrebu
Slobodan 'Bobo' Trifunović, živi i radi u Zagrebu
Marinko Bojić, živi i radi u Korčuli
Nebojša Jeričević, živi i radi u Korčuli
Ivo Lozica, umirovljenik, živi u Beogradu
Uroš Marović, preminuo 2014.g.
Dušan 'Dule' Antunović, trener - preminuo 2012.g.

Zlatni kapekaši da peharom pobjednika Europskog Kupa kupova 1978.g.

Detalij sa utakmica Finala iz Kupara


Dule Antunović sa igračima u 'time-outu'

Pehar pobjednika Kupa Kupova Europe iz 1978.g.

Zlatna generacija KPK 2008.g. na proslavi 30 godina od osvajanja Evropskog kupa

Dule sa slavljeničkom tortom 2008.g.
.
Boško Lozica , rujan 2018.g.

današnji Članak u Sportkim Novostima





