VIGANJ – Naš mali Viganj godinama drži zavidno mjesto na wind-surfing karti svijeta, a od proteklog tjedna mještance na jugozapadnom dijelu  Pelješca i njegovih 300-tinjak duša podebljano je i među gradove, bolje reći velegradove koji se diče organizacijom Svjetskog prvenstva u daskaškoj disciplini formula.

 

Kakvo je to bilo iznenađenje početkom veljače, kada je Mario Roso, Predsjednik Udruge tehničke kulture i sportova na moru 'Bofor' iz Vignja, već  dobro znane po organizaciji brojnih daskaških natjecanja odaslao u eter tada gotovo nevjerojatnu vijest -  Hrvatska i Viganj dobili su organizaciju SP za 2013.g. Jugom Hrvatske, a potom i diljem Lijepe naše vijest je prohujala brzinom kakvom daskaše zna ponijeti vjetar u njime prebogatom Pelješkom kanalu... Uzevši u obzir i prijašnji imidž i popularnost omalenog Vignja kod daskaša, senzacija možda i ne bi bila tolika, da domaćinstvo najboljih daskaških svijeta nije dobivena u konkurenciji jednog u svemu ogromnog američkog San Francisca. Figurativno rečeno David je pobijedio Golijata…

-  San Francisco ima svoj čuveni Golden Gate most mi ćemo ,sigurni smo u to, uskoro imati i naš Pelješki most ! Ali velegrad na Istočnoj obali Amerike nema Viganj i ovaj  kanal, ovaj raj za daskaše, pola u šali, a pola u zbilji, komentirali su po dobivenoj organizaciji žitelji zapadnog dijela drugog po veličini HR poluotoka. U debeloj stisci s vremenom Vignjani iz Bofora, uz pomoć TZ općine Orebić, PŠU Peliška  jedra iz Orebića  i HJS-a uhvatili su se u koštac sa pripremom  nominalno možda najvećeg do sada organiziranog sportskog natjecanja na jugu Hrvatske.

Pet mjeseci kasnije surferski svijet sa svojim daskaškim bolidima stigao je u Viganj. Ponta Svetog Liberana i njegova već 'kultna' plaža, pa obližnji kampovi nakrcali su se  automobilima-kamperima, kombijima prepunima daskaške i ostale popratne opreme. Natjecateljska krema daskaške 'Formule 1' proteklog je tjedna Viganj napravila doslovce surferskim središtem  svijeta!

- Stigli iz svih krajeva svijeta.'Who is who' u ovom sportu je ovdje, okupilo ih se 127 iz 26 zemalja sa gotovo svih kontinenta, Viganj je izjednačio  dosadašnji rekord po broju natjecatelja kojeg je držala tajlandskom Pattaya iz 2000.g. – riječi su kolegice Zrinke Grancarić glasnogovornice HJS-a. 'Glasom' smo je znali i od prije u javljanjima za brojne radio i tv postaje s jedriličarskih natjecanja. Sada je u Vignju upoznajemo i stasom', a ono naše Zrinki prvo, neminovno pitanje ,bilo je  usporediti SP u Vignju sa vrhunskim natjecanjima koje je prošla laptopom, mikrofonom i olovkom u ruci.

- Jedriličari su vam znate malo specifični sorta ljudi, uvijek im je glavni preduvjet - vjetar ! Možete napraviti čuda na kopnu, ali ako nema vjetra oni će biti nezadovoljni i sve vam pada u vodu ! A u Pelješkom kanalu vjetra ima, puše svaki dan i oni su oduševljeni, dakle zadovoljstvo je više nego prisutno kod svih sudionika SP!

No Pelješkog kanala stari znanac sa zapada, 'maestral',  barem kada su u pitanju prva tri natjecateljska dana ipak je 'mrvicu'  Vignjanima 'okrenuo leđa'?

- To vam je recimo nekakav Murphyjev zakon, dodaje Zrinka, obično kada dođe dan za neko veliko natjecanje tipa SP ili EP vjetar često otkaže poslušnost. No imali smo do sada u 6-7 lijepih plovova, naravno da bi bilo još i ljepše da puše malo jače, no ne sumnjam da će u preostala tri dana, do subote, dokad SP traje i malo 'žveltiji' vjetar specifičan za Pelješki kanal pokazati svoj pravo lice…

A već u uvodu spomenuti Mario Roso, čovjek koji je nekako sve konce kandidature  hrvatskog 'liliputanca'  vukao i držao u svojim rukama odmah će se nadovezati…

- U kandidaturu nismo išli slučajno, imali smo već dosta iskustva u organizaciju jakih međunarodnih natjecanja, radili smo na istoj više od godinu dana. U konkurenciji je bilo 12 gradova iz čitavog svijeta, na kraju smo ostali San Francisco i mi. Ono jedino upitno za nas bio je sponzor, trebalo je osigurati nagradni fond od oko 30 tisuća eura. Pomoglo je i to što je Udruga 'Bofor' pored jedrenja aktivna  u podvodnom ronjenju i čišćenju podmorja, tako smo dobila svoj štand na Zagrebačkom velesajmu, gdje smo promovirali svoju djelatnost i ujedno tražili glavnog sponzora za SP.  A kada je u naš  projekt ušla tvrtka Eset Nod 32 Antivirus d.o.o. i njen zastupnik za jugoistočni dio Evrope Robert Trivunčević ljetni stanovnik Vignja i veliki  zaljubljenik u ovaj sport, znali smo da su nama šanse naspram velikom San Francisku ipak – velike ! Amerikanci naravno nisu bili nimalo bezazleni suparnik u kandidaturi, nemojte zaboraviti da su oni organizatori i čuvenog America's Cupa natjecanja krstaša – podsjeća nas Roso, dodajući kako se organizacijom SP u formuli Vignju u naredne dvije godine garantira organizacija EP u formuli ili SP juniora .

- Ono što je na najvišoj razini, puno većoj od svih dosadašnjih SP u formuli je osiguranje natjecanja , nastavlja Rosd. . Ovdje je 24 sata dnevno prisutna Hrvatska Gorska služba spašavanja iz stanice u Orebiću i Ronilačka ekipa Hrvatskog Crvenog križa. Stalno su na moru  patroliraju tijekom i izvan natjecanja, osiguravaju regatno polje i same jedriličare.  Već prvog dana imali su jako ozbiljnu intervenciju, kada je jedan francuski natjecatelj tijekom natjecanja dehidrirao. Spašen je, prenijet je  na kopno i predan u sigurne ruke medicinske službe, na sreću, prošavši bez posljedica.

Trećeg dana SP u Vignju, dakle 'krštenim' punim nazivom 'ESET NOD 32 Antivirus Formula Windsurfing World championship 2013' šećemo tim malim pomorskim mjestom. Središte svih daskaških i inih zbivanja je plaža na Ponti sv.Liberana. Obližnji bistroi i konobe prepuni gostiju, naravno ponajviše natjecatelja, ali i njihovih pratitelja, turista, domaćeg svijeta. Svi su u iščekivanju vjetra, koji u malim, ali sve jačim refulima polako nadolazi sa juga. Nije to onaj uobičajeni, kako bi rekli Pelješčani i njihovi susjedi preko puta Korčulani 'poludjeli' ljetni maestral. No ipak je sve jači i jači, dobar znak za planiranih nekoliko popodnevnih plovova. Regatno polje dugo je oko 3 nautičke milje, jedri se između dvije plutače, cilj je na plaži Ponte od Svetog Liberana. Ona koju na pola puta daskaši trebaju zaobići je na drugom kraju Vignja na plaži Ploča nedaleko drugog dobro znanog rta i drugom svecu u čast nadjevenog imena Punti Svetog Ivana. Od Marija Rosa doznajemo i neke tehničke detalje natjecanja, ali i općenito ovog sporta. Doznajemo tako i to da  maksimalni nagib daske oštro u vjetru, odnosno u tkz. 'orci' iznosi 65 stupnjeva. Jedriličari te tri milje stoga moraju prelaziti jednostavno rečeno u 'cik-cak' ruti ,a plov traje oko 30 minuta.

Nakon završena dva natjecateljska dana formirane su dvije skupine svaka po 65 natjecatelja. 'Zlatna' u kojoj je prvih 65 i 'krema' ovog sporta boriti će se za one najviše plasmane, ostali će se morati zadovoljiti pozicijama od tog broja pa niže .

U zlatnoj skupini su oni najpoznatiji. Svjetski prvak Ross Williams, pa svjetski rekorder Francuz Antoine Albeau, zatim Izraelac Arnon Dagan, pa nekoliko sjajnih poljskih daskaša na koje nas je Zrinka posebno upozorila, među kojima je i Michael Polanowski, drugi nakon prva dva dana natjecanja.

Dok čekamo podizanje zastave za početak natjecanja srećemo svjetskog brzinskog rekordera u jedrenju na dasci Francuza Albeaua. Prvi je put, tvrdi ne i zadnji u Vignju, bio je već u Hrvatskoj u Bolu na Braču. Od najbržeg surfera današnjice i lovca na brzinske rekorde htjeli smo iz prve ruke čuti kratku priču o svjetskom rekordu, kako to izgleda juriti, zapravo glisirati na dasci 100 km na sat i to naravno bez konjskim snagama nabildanog motora…

- Rekord sam oborio krajem prošle godine na natjecanju u Africi u Namibiji, prvi put je uopće probijena granica od 50 čvorova, što je  malo manje od 100 km na sat. Uz napredak tehnologije i prave vremenske uvjete moglo bi se uskoro uhvatiti  53-54 čvora i preći 'stotku' – tvrdi korpulentni Francuz, najbrži daskaš današnjice. U Viganj je donio prepun kombi, bolje reći kamion opreme, u njoj su, navodno i novi prototipovi za 2014.g. koju će testirati u Vignju.

Nekako najmjerodavniji da nam opiše taj daskaški adrenalin kojeg pruža Pelješki kanal svakako je naš dvostruki olimpijac Luka Mratović. Član je splitskog Mornara, ali u Vignju i Pelješkom kanalu je ipak 'svoj na svome', ne samo radi oca Pelješćanina i majke Korčulanke, Velolučanke…

- Godinama dolazim sa starijim bratom u Viganj, tu sam zapravo i zavolio taj sport, a eto tu sam i dočekao moje prvo SP u disciplini formula. Viganj je vjerujte u svemu ispred svih mjesta u kojima sam do sada bio, pa i u ovoj organizaciji koja je već sada bolja od mnogo većih i razvikanijih jedriličarskih odredišta. Ta spontanost i natjecatelja i domaćih ljudi rijetko tko ima, uz ove, naravno, od Boga dane prirodne uvjete za daskaše. U formuli sam novi, nemam ni pravu opremu, pa i ne očekujem neke spektakularne rezultate. Za sada mi i ne ide loše, zadovoljan sam – kaže Mratović koji je nakon kvalifikacijski plovova zajedno, sa još jednim daskašem sa CRO oznakom na jedru Anton Berlengiem, ušao u zlatnu skupini. Naš dvojac ostatak prvenstva tako će biti 'jedrom uz jedro' sa 'naj' daskašima svijeta.

Suvišno je reći da je Luka u 'duši i tilu' pravi daskaš, no puno je jači i konkurentniji u onoj olimpijskoj kategoriji tkz. RS:X  kojom se puno ozbiljnije bavi. SP u Vignju je kako i sam kaže za njega je jedan od treninga, prema onom što ga tek očekuje – hvatanju vjetra potrebnog radi olimpijske norme za Rio, za svoje treće Olimpijske igre u svojoj tek 26-to! Svaka čast !

Luka često zajedno trenira sa Darkom Antunovićem,  domaćim surferom tu iz Vignja, koji je jedan od naših ponajboljih u disciplini GPS team Challenge, ali i 6.plasirani sa PH u daskaškom slalomu. Poslovne obaveze nažalost spriječile su ga da bude sudionik SP u svom mjestu. No svaki dan je na Ponti,  drži fige Luki i ostalim našima. Antunović nam je dao i ekskluzivni podatak o brzinama koje se mogu postići na dasci Pelješkom kanalu…

- Prije mjesec dana jedreći po jakoj tramuntani izmjerio sam brzinu od 40 čvorova. Mislim da je to rekord za hrvatski dio jadranske obale – tvrdi  Darko koji je tada recimo tako jedrio klasičnom daskom ,a onom kojom regatava  Albeau zasigurno bi zaslon mjernog instrumenta pokazivao i koji čvor više ...

 

U potrazi smo za svjetskim rekorderom Britancem Rossom Wiliamsom, nema ga.  Zrinka ga otkriva u kanalu na dasci sa jedrom oznake 'GBR 83', već je krenuo okušati ponuđeni vjetar. Zasigurno jedan od glavnih favorita koji je u Hrvatskoj došao obraniti titulu svjetskog prvaka. Ross nam je tog dana 'vjetrom u jedro' umakao, nismo jedini, istu su sudbinu doživjeli mnogi s kojima se do sada natjecao. No zato smo sreli njegova oca Carria  Williamsa, trenutno Tajnika Međunarodnog udruženja Klase formule Wind-surfinga.  Doduše nevoljko, ali ipak, slaže se sa prognozama da je njegov sin jedan od favorita.

– Ross se ovim sportom ozbiljno bavi od 2000.g., nakon puno godina pokušaja prošle je godine došao do titule svjetskog prvaka, ovdje je došao to obraniti - rekao nam je kratko 'senior' Williams, ne zaboravljajući pred nas prosuti i hrpu hvalospjeva na račun Vignja.

Gospodin Williams nije pritom zaboravio ni Nizozemca Caspera Boumana, sa tri pobjede vodećeg nakon prvog dijela natjecanja, koji je čini se iskoristio vjetar slabije snage, koji, onim fizički jačim i korpulentnijim, a takvi su  spomenuti favoriti, ipak manje odgovara. Jačanjem vjetra, jačaju i šanse onih glavnih favorita,a posebice nakon formiranja finalne zlatne skupine u kojoj na određeni način većina kreću iz početka. Desetak njih u prva tri dana jedrilo je dosta ujednačeno i bilo tko od njih može biti prvak svijeta koji će se proglasiti danas navečer na Ponti uz uobičajen prigodan zabavni program.

A svoj naslov u Vignju je i već i svojim prvim plovom uzeo Tibor Ferenczy. Ovaj Australac mađarskog podrijetla sa svojih, nećete vjerovati, 72.godine na leđima najstariji sudionik prvenstva! Teško da će se u današnje vrijeme naći sličan primjer u bilo kojem sportu, ne znamo da uopće postoji veteranska kategorija tipa 'over sixty', a kamoli 'seventy'… Podatak  kojim bi se zasigurno zainteresirala i Guinessova knjiga rekordi. Tibor se  ravnopravno natječe sa s četiri-pet puta mlađim jedriličarima od sebe… Dokaz je to koliko ovaj sport ubrizgava adrenalin i u onim već poodmaklim krvnim žilama. Sugeriramo mu da je možda i najstariji sudionik nekog svjetskog prvenstva uopće…

- Moguće, taj podatak nemam, baš me puno to i ne zanima. Uživam i to je dovoljno. Doduše borim se u fizički i mentalno teškom i zahtjevnom sportu ne samo sa puno mlađima od sebe, nego i bolovima u leđima – priznaje nam Tibor, koji je počeo surfati tek u 40-tim! Očito želi nadoknaditi propušteno u mladim danima… Već 30-tak godina daskom putuje po svijetu, zadnjih petnaestak je zaljubljenik u Viganj i njegov obavezni ljetni inventar. Na pitanje koliko još kaže...

- U mojoj dobi besmisleno je nešto posebno planirati u tom smislu , no bilo kako bilo prva stavka svakog mog godišnjeg plana je povratak u Viganj ! I ove sam godine  prvi stigao i zadnji ću odavde otići !

Ima li bolje reklame za Viganj i Pelješki kanal nego ove izrečene  od najstarijeg  natjecatelja, uz to pristiglog i iz najudaljenije zemlje među 26 prisutnih ?!

San Francisco sa početka priče i ova australska na kraju  dokaz su da je naš mali Viganj vjetrom u daskaško jedro spojio zapravo - čitav svijet !

 

Autor teksta i foto: Nenad Kosović

 

Objavljeno u kraćoj verziji u Sportskim Novostima u broju od subote 13.srpnja 2013.g.