NE NAPUŠTA SE BROD U OLUJI Više od poraza boli me istup Line Červara !

Neću pisati o tome kako smo prvi gol zabili tek u 11 minuti. Niti o tome da smo u drugom poluvremenu u 20 minuta postigli samo tr gola.

Neću pisati o tome da praktično nismo zabili gol iz vani. Neću pisati o tijeku utakmice niti tko je bio najbolji i tko je podbacio. O tome ste već puno toga do sada pročitali i čitat će te slijedećih nekoliko (tje)dana.

Pisat ću o onome što možda ljudi i ljubitelji rukometa manje znaju, pisat ću o onome što se dešava prije utakmice, u pripremi utakmice. I o reakciji našeg izbornika nakon utakmice.

Već nakon prve utakmice pisao sam o tome da nam je priprema utakmice bila loša (pogledaj OVDJE )

Analiza tog prvog protivnika, Japana, nije napravljena uopće, što je loše samo po sebi ili je napravljena površno, što je još i gore i neoprostivo. Istovjetan problem smo vidjeli i u slijedećim utakmicama.

Zašto je to bitno? Iako je našim čitateljima to vjerojatno jasno, ipak ću malo detaljizirati.

Kada igraš protiv nepoznatih ekipa, kao što su Japan, Katar, Angola, Bahrein i Argentina, unatoč tome što su te ekipe redoviti sudionici Svjetskih prvenstava, to su našim igračima više-manje nepoznati igrači i ekipe u cjelini. Taktički. Zadatak struke je da proanalizira protivnika, otkrije loše strane i upozori na vrline protivnika. To je abeceda pripreme utakmice.

Način na koji je naš tim ušao u utakmicu protiv Japana, Angole i danas protiv Argentine osobito, očit je primjer loše ili nikakve analize protivnika. Mi smo čuli od naših igrača i struke da Japan igra obranu 3-3, a Japan to ne igra već par godina. Kaže naša struka da smo analizirali pripremne utakmice Japana na pripremnim utakmicama protiv Egipta. Pa tko to radi ozbiljnu analizu na temelju pripremne trening utakmice???

S druge strane, kada naši igrači igraju protiv Francuske, Danske ili Norveške na primjer, struka ne treba puno predstavljati našim igračima te protivnike. Oni se susreću redovito, skoro na mjesečnoj bazi, igraju međusobno po nekoliko puta godišnje. Nema među njima puno nepoznanica. Zna i pozna Duvnjak Hansena, Karačić Landina ili Marić Wolfa… Znaju se u dušu. I obrnuto. Ali Japance ili Argentince? E, vidite, to je posao struke. Na njih, na njihovu igru, na njihovu taktiku – mora ih prvo struka upoznati i to onda prenijeti igračima.

Naša ekipa je današnju utakmicu otvorila zbunjeno, blago rečeno, jer su nas protivnici ostavili bez rješenja. A ostavili su nas bez rješenja jer je i laiku bilo jasno nakon prvih 10 minuta da je naš napad otvorena knjiga. To je na ovom svjetskom prvenstvu u našem stručnom taboru nepopravljivo loše odrađeno.

Nema te obrane na svijetu koja može „pokrpati“ takve rupe u napadu koje smo već opisali. Na žalost, od prve utakmice, naš napad je bio i te kako lošiji dio naše izvedbe.

Izbornik i stožer pred početak jednog ovakvog natjecanja, a i uopće pred početak europskog ili svjetskog prvenstva – ne može puno napraviti po pitanju tjelesne pripreme pojedinca i ekipe. Jednostavno, nema vremena. Ono što struka može i mora napraviti, pred jedno veliko natjecanje, je – osobito – taktička priprema.

Obrambeno, taktički smo stajali solidno. Ne, to sigurno, na nivou prošlog europskog prvenstva kada smo osvojili srebro, ali ipak obrana nam nije bio najveći problem.

Ali, napad? Katastrofa. Bez ideje. Bez plana. Bez šablone. To je činjenica, nepobitna. Taktika u napadu, na ovom Svjetskom prvenstvu je bila neprimjetna. Ne kažem da struka nije pripremala taj dio naše igre, ali je očito da se tu debelo podbacilo.

Mene je uz ovaj loš rezultat još više pogodio istup našeg izbornika nakon večerašnjeg poraza.

Lino je najavio ostavku. Ostavku kao moralni čin preuzimanja odgovornosti razumijem u potpunosti.

Ali – mi smo još u igri za prolaz u četvrtfinale. S obzirom da su Danci već ušli u četvrtfinale, sigurno neće igrati protiv nas 150 % svoje snage, a Katar može pobijediti Argentinu, to zasigurno nije nemoguća misija.

Dakle, dok mi još imamo realne šanse za prolaz, naš izbornik priča o napuštanju kormila.

Mislim čak i da imamo više šanse nego što je Babić imao prije utakmice domaćina Poljske kada smo morali pobijediti nemogućom gol razlikom. Pa smo tadašnje domaćine u jednoj nestvarnoj atmosferi pobijedili i deklasirali. Babić je vjerovao igračima, vjerovao je u sebe, vjerovao je u Boga i Gospu iz Međugorja (BTW, ni do dan danas ne znam što je tu loše i zašto je bio zbog toga bezobrazno izložen ruglu) i - Babić je sa svojim momcima uspio.

A večeras, dok smo još u igri za prolaz, Lino okrivljuje igrače i napušta (doduše nakon prvenstva) brod koji je upao u oluju.

Ponovit ću na ovom portalu još jednom, ja Linu poštujem i nitko mu ne može oduzeti ono veličanstveno što nam je donio za HR rukomet i sport u cjelini.

Ali, ovako nastupiti nakon poraza, ovako optužiti igrače i dati ostavku (i de facto) ostaviti ekipu obezglavljenu – Lino je zabio autogol. Lino je jednom davno kazao da mu imponira što ga zovu rukometnim Napoleonom, ali večeras bi izborniku netko trebao reći da Napoleon nikada nije pobjegao usred bitke. Ovo što je naš izbornik napravio nakon utakmice, kukavički je potez. Teške riječi, ali riječi koja su posljedica ovako nerazumne reakcije našeg izbornika koja se nikako ne može opravdati „vrućom glavom“ nakon utakmice…

Tekst: Tonči Drušković

FOTO:IHF 

…………………………………………………

ARGENTINA - HRVATSKA 22:18

KAIRO - Cairo stadion. Bez gledatelja. Suci: Pavičević i Ražnatović (Crna Gora)

HRVATSKA: Šego (1), Pešić (13+1); Marić, Duvnjak 1, Horvat, Šarac, Karačić 1, Štrlek, Čupić 7 (4), Musa, Mamić 3, Šebetić 3, Mandić 2 (1), Jaganjac 1, Martinović, Šipić 1.

Izbornik Lino Červar

ARGENTINA: Maciel (9), Bar (0+1); Fernandez 3 (1), F. Pizzaro 4, S. Simonet 4 (1), Veinstein, D. Simonet 1, I. Pizzaro 2, Baronetto 3, Moscarielo 1, Carou 1, Fisher, Cami 1, Martinez, Mourinho 1, Bonano 1.

Izbornik Manolo Cadenas

SEDMERCI: Hrvatska 5 (4), Argentina 3 (2)