Petar Metličić: Dosta je bilo igračke karijere, idem u trenere!

KORČULA – Nakon Nikše Kaleba još jedan hrvatski rukometni 'zlatnik' ovih je dana bio gost Korčule. Sa mladim rukometašima, polaznicima svoje i Balićeve rukometne Akademije na prvenstvenoj utakmicu protiv vršnjaka RK 'Korčula' bio je i Petar  Metličić (37). Ne tako davno  sjajni desni vanjski najuspješnije loptačke selekcije u povijesti hrvatskog sporta. Bila je to i prigoda za kratku ćakulu, najprije dvije tri-riječi o njegovom viđenju korčulanskog rukometa, potom o Akademiji, osobnim planovima.

 

- Korčula je oduvijek imala poznate sportaše, rukomet ima ovdje dugu tradiciju. Znam, teško je raditi u uvjetima male sredine uz to još i otočke, u kojoj nemate 'dovoljnu širinu'. No uvjeti su danas ipak puno bolji nego nekada. U Korčuli sada radi i iskusni trener Mišo Veraja, koji dolazi iz rukometnog grada Metkovića, postoje dakle solidni uvjeti da ovaj sport i ovdje bude na još višoj razini…

- Akademija 'Balić-Metličić'?

- Ozbiljnost projekta dokazuje i to da je već je sedma godina njena postojanja. Radimo, treniramo, borimo se, znate i sami da financija nikad dovoljno… Trenutno je kod nas oko 120 djece raznih dobnih uzrasta, najstariji su 15-godišnjaci s kojima stalno radi i pet rukometnih trenera, na jednom visoko stručnoj razini. Trudimo se da i roditelji i djeca budu zadovoljna, da mladi rukometaši imaju dobre uvjete za rad, da putuju i imaju što više kvalitetnih utakmica, da u budućnosti, ako Bog da, Hrvatska dobije nove Baliće, Metličiće… -

 Najviše je djece iz Splita i iz Splitsko-dalmatinske županije, kaže Pero, no vrata Akademije svima su širom otvorena. Tko zna možda  uskoro bude polaznika  i sa ovog našeg područja .Najvažnije je da oni koji žele biti njeni polaznici budu 'naoružani' voljom, upornošću i htijenjem za napredovanje u rukometu. Metličić najbolje zna koliko je truda uložio i koliko se toga odrekao u ime rukometa, želi to sad sa svojim stručnim timom prenijeti na djecu, usaditi to u njima. Naravno treba imati nešto i u sebi, iako, dodaje on, talent i nije presudan…

- Rukometnog 'materijala' u našoj Akademiji, ali ne samo u njoj, već općenito u hrvatskom rukometu bez dvojbe itekako ima, izbor je puno veći nego u moje vrijeme. Trenutno su kod nas u Akademiji tri-četiri mladića koji jako obećavaju, iako je naravno još rano o tome govoriti. Trebaju nastaviti kako su započeli, što baš i nije jednostavno -

- Je li Metličić okončao igračku karijeru ?

- Da, zadnji je klub bio francuski Montpellier… Iskreno, igranje mi baš više puno i ne fali! Fizički bi još i mogao, no zasitio sam se, ponestalo je motiva… Želim se više posvetiti obitelji od koje sam zbog karijere bio puno vremena odvojen.

 - Ostajete uz rukomet?

- Naravno! Ne u kancelariji ili među dužnosnicima, već tamo gdje najviše mogu pružiti – u blizini terena! Sada mi je puno veći 'gušt' od igranja biti uz djecu, prenositi im znanje i iskustvo…  Naravno usporedo raditi na sebi, usavršavati se. Jedno je biti vrhunski igrač, a nešto sasvim drugo vrhunski trener, to je jako zahtjevan i odgovoran posao …

- Pero dakle ide u trenere?

- Trenutno je to moja glavna preokupacija! Vrijeme ja da ono što mi je rukomet dao, ja njemu u drugom smjeru počnem vraćati. Realan sam, za sada su mi trenerske ambicije biti u blizini mladih rukometaša. Trebam raditi na sebi i usavršavati se, završiti trenersku školu koju sam upisao. Postepeno! Nema žurbe, dakle najprije djeca…