KORČULA - Ivana Čupića - sjajno desno krilo hrvatske rukometne reprezentacije ''isčupali' smo iz Konobe Adio Mare u Korčuli i društva Dada i Anta Bojića, odvojili na kratko od gastro - rukometnim temama začinjenog ''dnevnog reda'' kako bi se sa 'par riječi ''upisao'' u rubriku ''poznati gosti'' našeg Marko Polo Sporta....
- Nije naravno prvi put da sam tijekom odmora u Korčuli, lijepo je ovdje, a najveći ''krivac'' je obitelj Bojić, posebice moj prijatelj i trener Ante s kojim sam nekoliko sezona bio u slovenskom Gorenju- rekao nam je na početku ..
- Ovog ljeta odmor ''kakav - takav '', slijedeće ljeto pretpostavljamo biti će puno manje prilike za guštanje odmora - upitali smo ga najprije...
- Da pored obaveza u klubu njemačkom ''Lowenu'', predstojeća sezona je ispunjena reprezentativnim obavezama - u siječnju 2012. je EP u Srbiji , pa pripreme za Olimpijske igre u Londonu.
- U Srbiji nas najprije u grupi čekaju Island, Norveška i Slovenija ?
- Grupa je teška, no mi znamo cilj ! Najbolji jesmo ali to treba pokazati na terenu. Treba ići korak po korak - prvi je korak najvažniji - da svi dođemo zdravi na pripreme, drugi da sa najmanje četiri boda uđemo u drugi krug, ostalo će sigurno doći...
- Slovenija? Igrao si tamo dvije godine ... ?
- Pomladili su momčad, a znate onu ''mladost-ludost'' nikad se ne zna , oni uvijek imaju dobre igrače , jaki mentalitet, nikada se ne predaju. Islanđani su pak malo stariji, tu bi trebalo dodati ''malo gasa'' nemaju dugu klupu i ne mogu pratiti naš ritam. Norvežani - tipični skandinavski rukomet uvijek su neugodni, brzi, dobra obrana . Tri utakmice tri različita protivnika, u svakom slučaju trebamo se itekako dobro spremiti .
- Slijedeće godine su i Olimpijske igre u Londonu.. Ne nosiš više vjenčanu veru ?
- Ne nosim je više, pa se nadam da za slijedeće Igre neću ostati bez još jednog prsta ..., našalio se Ivan na svoj račun ''crnjakom'' dodajući ...
- Bio sam tada već ''unutra''- u avionu za Peking i željno čekao da kao 20-godišnjak odigram Olimpijadu. Dogodilo se što se dogodilo - prebolio sam to, život ide dalje, nadam se i želim da pripreme za London prođu kako meni tako i ostalima bez ozljeda i da tamo - dignemo medalju..!.
- Protekla sezona u njemačkom Lowenu ?
-Dobra, iako smo izgubili i prvenstvo i Kup Njemačke i to u onim malim utakmicama gdje smo prosuli puno bodova. Predstoje nam kvalifikacije za Ligu prvaka, nepredvidivi smo, možemo dobiti najjače i izgubiti od puno slabijih. Riječ je ipak velikom klubu, koji je svake godine sve jači i koji će, siguran sam, uskoro osvojiti što bi mi u Hrvatskoj rekli - jednu veliku ''kantu'' ! Dobro sam se snašao u jednom sasvim ''drugom svijetu'' i ne samo u rukometnom smislu. Tamo je zaista prekrasno igrati rukomet, iskreno, svaki rukometaš bi trebao osjetiti to igranje u Njemačkoj . Bio sam i u Hrvatskoj, Sloveniji Španjolskoj , ali ovo je ipak nešto posebno. Gušt ja zaista svaka dva-tri dana igrati pred auditorij od 10-15 tisuća ljudi..
- Ipak nemaju rezultate u kontinuitetu kao naši.. ?
- Da u pravu ste, mislim da je problem u temperamentu, možda fali malo lucidnosti u igri, ali prije svega po meni nemaju mentalni sklop igranja za reprezentaciju, oni to više shvaćaju kao profesionalnu - radnu obavezu . Nedostaje im jedan ''viši cilj'' i motiv, možda malo više srca, duše i dišpeta kada igraju za nacionalnu reprezentaciju kao što je to slučaj kod nas...
- Zagreb C.O. i ''kauboje'' vode Metkovci, a Metkovića - nigdje! ?
- Potrošio bi ''dane i dane'' i vi puno novinskog papira da odgovorim temeljito na to pitanje...Sve se svodi na tome da se u klub - nekad evropsku ikonu uvukla politika. Vode ga neki drugi ljudi kojima nije tamo mjesto, došli smo u situaciju da grad od samo 10-tak tisuća ljudi - i danas prepun rukometnog potencijala i djece željne igranja i napredovanja ima dva, čak i tri rukometna kluba, a svakoga vodi druga politika ... Na sreću čujem da se glave polako ''trijezne'' i da bi se sve to uskoro opet trebalo spojiti u jedan klub - u interesu Metkovića i naravno - hrvatskog rukometa ! Nadam se da će - 2013.g.. kad slavimo 50 godina igranja rukometa u gradu, ''ujedinjeni'' Metković obilježiti povratkom tamo gdje mu je i mjesto - u najboljem razredu hrvatskog rukometa !




