
KORČULA – Tog dana bila je subota 22.rujna 2012.g. Doktor Livio Balarin uz rub bazena podbacio je loptu i zapljusnuo vodu označivši početak...
Bazen 'Gojko Arneri' i službeno je bio otvoren uz pljesak više od 600 gledatelja među kojima i brojni uzvanici, poznati sportaši, javne osobe. škljocali su foto i tv kamere. Gojkovim zdanjem prvi je put tada odzvanjala 'Lijepa naša' i iz stotine grla prolomila se i kapekaška himna. Nova era u povijesti korčulanskog kluba mogla je započeti ...
Tako je bilo točno prije deset godina. Danas svi skupa uživamo u tom snu, u tom sportskom objektu do tada desetljećima zvanom - čežnja...

Tog dvadeset i drugog dana rujna 2012.g. naš je portal ušao u četvrtu godinu od ovih današnjih četrnaest 'staža'. Napisali smo tada...
'Za brojne naraštaje korčulanskih plivača i vaterpolista ovo je konačno ostvarenje desetljeća dugog sna. Korčula i njezin KPK-a sada imaju još i jaču poveznicu zajedničke osam desetljeća duge sportske ljubavi...U tom jednom simbolično bacanju lopte doktora Balarina kao da je bila utkana čitava vaterpolska i plivačka povijest grada i kluba – od tamo daleke 1930.g. kada je klub osnovan, preko vaterpolo i plivačkih vedeta koji su kroz povijest proslavili Korčulu. U nadjevenom imenu bazena prema igračkoj i trenerskoj legendi Gojku Arneriju utkane su dakako i brojne generacije i imena korčulanskih vaterpolo velikana - Tomislava Franjkovića, Lovre Radonića, Felichea Tedeschia, Duleta Antunovića i njegove zlatne generacije vođene Boškom Lozicom i Slobodanom Trifunovićem, družbe koja je 1978.g. uzela Kup Europskih pobjednika kupova i Korčuli priskrbila titulu najmanjeg svjetskog grada sa nekim kontinentalnim klupskim naslovom...Povijesni dan i za korčulansko plivanje, sport koji svih tih desetljeća 'rukom pod ruku' u našem gradu putovao zajedno sa vaterpolom, za sport kojeg klub i nosi u svom nazivu. Plivačica Vinka Jeričević četvrta na OI u Melbourneu, pa nekada evropski rekorder delfinovim stilom Andro Depolo, njegov današnji nasljednik naš olimpijac Mario Todorović samo su neki od mnogih plivačkih izdanaka Korčulanskog plivačkog kluba... I naravno mnoga druga i poznata i nepoznata ' kapekaška dica' ponikla između ona dva legendarna mosta Plivališta Kapeka....
Započeo je te nezaboravne subote i prvi Vaterpolski turnira 'Korčula' da bi isti slijedećih nekoliko sezona značio i početak vaterpolske sezone u Hrvatskoj.
Prvi su u vodu Gojkova bazena službeno skočili vaterpolisti nekih od ponajboljih evropskih i hrvatskih klubova. Ostalo je zabilježeno da je prvi gol u njemu postigao 'jugaš' Miho Bošković , tih godina ponajbolji svjetski igrač.

Prvi pak kapekaški gol postigao je dva mjeseca kasnije tada mali Marin Šegedin igrajući za kapekaške vaterpolo školarce protiv vršnjaka Mornar BS-a . U međuvremenu postao je Marin itekako 'veliki' i još donedavno igrao za najbolju vaterpolo momčad KPK.

'Generalna proba' Gojkova bazena bilo je već 08.kolovoza te godine kada su ga doduše neslužbeno u klupskom štopingu prvi isprobali plivači i plivačice KPK-a.

Kroz ovih deset godina Gojkov bazen je u više navrata bio domaćin Prvenstava Hrvatske u raznim vaterpolo kategorijama, plivačkih prvenstava i mjesto održavanja sada već tradicionalnog 'Korkyra mitinga' '. Usprkos tome što to nije ono najvažnije, njegovim postojanjem i mukotrpnim radom vaterpolo i plivačkih trenera stigli su ubrzo odlični plasmani, isplivane državne norme, izborene vaterpolo završnice, medalje i državne titule.Vaterpolisti KPK uz to su se nakon puna četiri desetljeća vratili u elitni razred, u Prvu ligu, igraju i Regionalnu .

Korčulanski zimski bazen bez sumnje u ovih deset godina postao je dom korčulanske djece, ne samo grada već i otoka , pa i dijela susjednog Pelješca koji svake godine hrle u njega kako bi napravili svoje prve sportske korake. A to je bio zapravo i njegov primarni cilj.

Upravo danas, u danu kada bilježimo deset godina njegova postojanja , bazen 'Gojko Arneri' ugostio je još jednom djecu iz cijele Hrvatske. Najmlađi vaterpolisti zapjenili su jutros njegovu vodu u započeli igranje Završnice Kupa Hrvatske za mlađe nade.

Simbolika je to, ali ujedno i dokaz da se njegovom izgradnjom i postojanjem još jednom potvrdilo ono zašto čemu su i brojne generacije kroz povijest težile.
Uspjelo je to prvenstveno zahvaljujući mladim sportašima i sportskim djelatnicima koji ih vode, ali naravno i Gradskoj vlasti i djelatnicima ŠOK-a koji već puno desetljeće svatko na svoj način uspješno brinu za njega, a na radost roditelja i brojnih ljubiteljima sporta našeg kraja.
Neka tako ostane i dalje!
Tekst: Nenad Kosović
Foto : Tonči Vlašić i Nenad Kosović




