KORČULA - U pet i pol mjeseci postojanja mnoge smo sportaše i sportske ekipe upoznali na stranicama Marko Polo Sporta. Danas je pak na red došao gost koji već nekoliko desetljeća svojim poslom, glasom putem etera, pisanom riječju i pričom u sportskim novinama doprinosi da se više sazna o rezultatima i životu sportaša. Davor Buconić - kolega sportski novinar Hrvatskog radija Radio postaje Dubrovnik i suradnik Sportskih Novosti, poznat je na našem području ponajviše kao radio reporter u prijenosima brojni utakmica vaterpolista dubrovačkog Juga. Nekadašnjeg odličnog rukometaša RK Dubrovnik sreli smo, pogađate naravno, na vaterpolo utakmici. Usprkos tome što je sličnih utakmica u karijeri sportskog novinara odgledao vjerojatno na tisuće, Davor nije mogao odoljeti zovu nedavne prijateljske utakmici Hrvatska - Rusija, još k tome odigrane u Korčuli na plivalištu KPK-a...
Slušamo ga također svakodnevno u dnevnim i sportskim emisijama te radio postaje , a u njegovom novinarskom notesu najviše prostora zauzimaju baš sportske novitadi sa juga Hrvatske, a time i onih nama itekako zanimljivih sa korčulansko-pelješkog područja.
Najprije prisjećanje sa autorom ovih redaka na zajedničkog služenje 15-nevnog studentskog vojnog roka usred ljeta tamo kraja 70-tih u kršu Graba i goletima istočnog dijela Hercegovine, zemljopisno blizu, danas pak Dubrovniku i Dubrovčanima itekako dalekog kraja....Potom čakula naravno sportska o velikoj proslavi KPK-a, o Korčuli , o Jugu, vaterpolo reprezentaciji ... Na kraju bez dvoumljenja pristanak na ne baš čestu situaciju da bude s druge strane mikrofona i obogati naš portal, kratkom pričom o jednoj uspješnom sportskom novinaru....Krenuli smo dakle klasikom od pitanja -
- Kada i kako je krenuo u sportske novinarske vode i kako se ''sprijateljio'' sa sportskim mikrofonom ?
''Kao i puno toga u mom životu i u tome je presudnu ulogu imao rukomet. Nakon kvalifikacijske rukometne utakmice za amaterskog prvaka Hrvatske između RK Dubrovnika i RK Rudara iz Rudog mjesta kraj Jastrebarskog gostovao sam u Sportskoj emisiji na Radio Dubrovniku koju je tada vodio Joško Jelavić ( sada naš dragi suradnik Marko Polo Sporta-a op.autora). Joško je bio oduševljen kako sam se pripremio za tu emisiju i ponudio da mu u istoj pomažem kao novinar, a ja naravno prihvatio....Bilo je to 1983.g. - eto od tada je krenulo i traje sve do današnjih dana- najprije volonterski, a kasnije od 1986.g do danas profesionalno...
- Sjećaš li se možda svog prvog radio prijenosa ?
''Toga se ne mogu sjetiti, no pouzdano ti mogu reći da mi je karijeru obilježio jedan raritet.. Prenosio sam naime sve evropske utakmice Vaterpolo kluba ''Juga'' osim jedne jedine. Bila je to utakmica Juga u Volgogradu i to one prve godine , kada jednostavno nije bilo moguće pronaći mjesta u avionu za Rusiju...''
- Što ti je sport u životu donio ?
''U mladosti sport mi je bio ljubav i hobi, a danas mi je ljubav i posao. Priznat ćeš Neno, malo ljudi se mogu pohvaliti da danas istovremeno rade i uživaju u svom poslu. Zahvaljujući sportu obišao sam sve svjetske kontinente - tri puta bio u Australiji , sedam osam puta u Americi, uzduž i poprijeko prošao sve zemlje Evrope , pa Indiju, Tajland, Iran, Kubu, Gvatemalu, Gruziju, Portoriko, Argentinu, zahvaljujući sportu boravio sam u 55 zemalja svijeta. Kroz sve to, ali i onih dvadeset godina igranja rukometa sportu sam i ja puno dao, ali priznati ću, nikada sportu ne mogu vratiti što mi je na jedan drugi način pružio kroz moju profesiju - kroz zdravlje, kroz životno iskustvo, viđenje i susretanje svega i svačega, kroz brojna poznanstva.
- Familju si također pomalo ''zarazio'' sportom ?
Da dijelom sam je namjerno ili nenamjerno uvukao u sport, sport je uvijek bio na ''meniju'' za našom obiteljskom trpezom, zanimljiv je naravno i onom ženskom dijelu obitelji - supruzi Marijani i kćerki Terezi. Sin Mario pak sada student novinarstva, pomaže meni na radiju i već radi kao sportski novinar u Dubrovačkom listu. Mlađi Đivo student je prava, bio je šest godina vaterpolist , prošao je sve kategorije VK''Jug'', bio kadetski, juniorski reprezentativac Hrvatske , ušao u prvu momčad Juga , ali nakon teške ozljede pomalo izgubio motiv za ozbiljnijim treniranjem, te se između sporta i škole odlučio za ovo drugo..
- Iako te možda na ovom području bolje znaju ''glasom nego stasom'' tvoja je veza sa Korčulanima i Korčulom itekako duga i duboka ?
'' Da te malo ispravim...Mnogi me ovdje itekako dobro poznaju i ne samo glasom, na Korčuli sam zaista često i rado dolazim, imam puno sportskih i onih drugih prijatelja i poznanika . Ovdje sam počeo stizati još tamo 70-godina igrajući rukomet za RK''Dubrovnik''. ..Jako dobro se sjećam mnogih utakmica baš tu preko puta na Igralištu Hotela ''Park''... Dobro mi se urezalo u sjećanje i jedna utakmica u Žrnovu 1974.g. u kojoj sam dao 12 golova , koju sam upamtio po još jednom tada neuobičajenom detalju. Utakmica je bila zakazana u nedjelju u deset ura ujutro , došli smo petnaestak minuta prije na ono igralište ispred Osnovne škole ,a kad tamo nigdje žive duše, samo mi rukometaši iz Dubrovnika i suci....A onda od jednom pojavi se odnekud masa čejadi - igrači Žrnova i gledatelji nahrupili na igralište, bili su u crkvi svi na nedjeljnoj misi...''
- Bilo je godina kada si u Korčulu dolazio i zbog vrhunskih rezultata kapekaša...?
Da naravno bili su to i za mene nezaboravni dani , koristim priliku da čestitam KPK-a na zaista velikoj obljetnici, s nadom da se vrate slavni dani korčulanskog vaterpola i plivanja, dani one slavne momčadi iz kraja 70-tih , dani slave jedne Vinke Jeričević i Andra Depola . Usput nedavno sam sa njima radio prilog za Radio Dubrovnik, mogu ti reći da sam se kao rijetko kada u svojoj novinarskoj karijeri osjećao poštovanje prema sugovornicima , zapravo se osjećao malim pred takvim sportskim veličinama.....
- Cijeli si život u sportu i oko njega - za kraj imaš li kakvu sportsku poruku našim čitateljima... ?
Svima , ali posebno mladim ljudima - neka ne dvoje u životu baviti se sportom, bilo kao aktivni sportaši ili rekreativci , kao gledatelji ili još najbolje vjerujte mi kao - sportski novinari !