SANDA TASOVAC DOBITNICA SPORTSKE NAGRADE 'LOKALNI HEROJ' Sport je uvijek bio moj način života pa i sada, uz bebu, nije se to promijenilo. Ja na treningu, on u kolicima sa mnom...

Skromnost je bez dvojbe ljudska vrlina... No kako sve u životu i ona ima onu 'drugu stranu medalje', suprotnog predznaka i efekta ...

U ovom slučaju desilo se to u slučaju junakinje ove naše sportske priče. Vrijedna nagrada koju je dobila još krajem prošle godine nažalost nije se čula - 'na sva zvona'. A trebala je ! A i nama - portalu koji se već gotovo dva desetljeća trudi da redovito prati sve ono lijepo i dobro u sportu našeg otoka ovaj je put upravo zbog onog 'suprotnog efekta' skromnosti – pobjeglo.

Sandi Tasovac oduvijek je kao 'lancima vezanoj za sport' prošlog je tjedna na Svečanoj sjednici općinskog vijeća Vela Luke uručena Javna godišnja nagrada.

 

 

Iz službenog obrazloženja predlagatelja iščitavamo kako je istu zaslužila 'predanim radom na polju i promicanju sporta, zdravog način života i mentalnog zdravlje djece i mladih, za što je u 2025.g. postala dobitnica nagrade - 'Be CRO active'.

Nagrada je to Ministarstva turizma i sporta onima koji šire poruku Europskog tjedna sporta - poticanje sudjelovanje u sportu, poboljšanje pristupa sportu i tjelesnoj aktivnosti, promociji tjelovježbe, zdravog načina života. Dodjeljuje se u četiri kategorije, a Sanda je istu kao jedina u Hrvatskoj dobila u kategoriji 'Lokalni heroj'. Uručena joj je na svečanosti održanoj krajem prosinca u Kristalnoj dvorani zagrebačkom hotelu 'Westin' što je rekli smo u uvodu mnogima nažalost - 'prošlo ispod radara'.

 

U mnoštvu toga Sandinoga godinama nakupljenog sa oznakom 'sportsko' razlog više za ćakulu sa našom Velolučankom. Magistricom kineziologije sa diplomom Kineziološkog fakulteta u Splitu od 2014.godine, sada nastavnicom u Srednjoj školi 'Vela Luka' i Osnovnoj školi 'Smokvica''. Svima koji i malo prate sport našeg otoka ponajviše je znaju kao nekada odličnu rukometašicu u ŽRK Vela Luka i stolnotenisačicu STK 'Lučica , a danas uspješnu trenericu tih klubova  i sportsku mentoricu svojim učenicima u školi.

Materijala za ćakulu s njom bilo je dakle  što se one reče - 'ko mora'. Krenuli smo s rukometom...

'Rukomet sam igrala otkad znam za sebe, prvu službenu utakmicu odigrala u Žrnovu kada sam bila osnovka u 2.razredu. Tada se nije igrao mini rukomet kao danas. Najviši rang  kao ekipa igrale smo u tadašnjoj 3.HRL-jug. Tada sam bila drugi najbolji strijelac lige. Nismo nikad osvojili  1.mjesto, ali nismo ni bile zadnje. Posljednjih godina prije korone igrali smo Županijsku ligu u kojoj smo redovito osvajale 1.ili 2.mjesto'

Nažalost u vrijeme korone Županijska seniorska liga je ugašena i više se nikad nije uspostavila. Sanda je rukomet igrala pune dvadeset i dvije godine! Nakon tolikog staža obično se znaju organizirati i oproštajne utakmice. Nije ju dočekala, možda jednog dana ipak bude po onome 'nikad ne reci nikad '....

I dalje je dakako u rukometa. Od 2014. trenerica je u mlađim kategorijama velolučkog kluba u čijem klupskom logu dominira rukometna lopta 'sa frizurom'  - a ženskim 'kikama'.

Sanda je bila i jedna od najboljih stolnotenisačica ST Lučica. Uz to trenerica i organizatorica brojnih stolnoteniskih turnira i prvenstva. Pa i onog Prvenstva jadranskih otoka u stolnom tenisu kojem je Vela Luka bila više puta domaćin.

'Stolnim tenisom sam se bavila od 3.Osnovne do 4. Srednje škole, do odlaska na fakultet. U klub sam se vratila 2016. godine. Osobno najveći uspjeh mi je 2.mjesto u Dalmaciji što je u to vrijeme bio velik uspjeh. Tada nismo odlazili na državne turnire pa je svaki turnir, izvan okvira županije bio uspjeh. Kao klub četiri puta smo bili domaćini Prvenstva jadranskih otoka u stolnom tenisu. Samo na  onom prvom održanom nisam sudjelovala jer sam tada još studirala. Na svima ostalim jesam, kao organizator i kao igrač. Uglavnom smo osvajali 2.mjesta pošto je za otok Krk redovito igrala Mateja Magličić bivša igračica Super lige'.

Pod Sandinom trenerskom paskom u STK 'Lučica' je i mala iznimno talentirana Romea Matasa. Naravno da je rano o tome govoriti , ali ipak mnogi, ne samo u klubu u budućnosti od nje očekuju - 'velike stvari' .

'Romea je jako talentirana! Vidjelo se to od njenog prvog treninga kada je imala tek četiri i pol godine . Ali je još i veći radnik, od nje na treningu nikad nećete čuti da je umorna, čak i kad se vidi da više ne može. Trenutno je najbolja najmlađa kadetkinja u Hrvatskoj, prvoplasirana  po broju bodova i do kraja sezone je ne može nitko i dostići! U mlađim kadetkinjama je u 'top 3' ovisno kako koji turnir. Već je dva puta nastupala i za reprezentaciju Hrvatske na EYS turnirima u Osijeku. Kada je tek došla u klub, u šali sam tada rekla da je vidim na Olimpijskim igrama. Ne bih htjela predviđati budućnost, mislim da će jednog dana sigurno igrati Superligu, a ostalo je sve moguće. Naravno uz puno rada i truda'.

Romea pak nije jedini mlađahni adut STK Lučica . Još nekoliko velolučkih mladih stolnotenisačica imat će uskoro priliku pokazati što znaju i na Državnom prvenstvu . I to kod kuće...

'Ove godine se Državnom prvenstvo održava kod nas u Veloj Luci. Očekujem također dobre rezultate. Što se tiče djevojčica osvajale smo ekipno jedno drugo , jedno treće i dva četvrta mjesto na Državnom prvenstvu. Lani smo bile druge. Uz Romeu sudjelovati će Antea i Ema Tasovac, ali samo u ekipnom dijelu natjecanja. Naša muška seniorska momčad nekoliko je puta inače bila prvak i 2.Hrvatske lige (Dalmacija). Sada više ne igraju zbog poslovno-obiteljskih obaveza'.

Sanda je dva puta bila proglašena sportskim laureatom Vele Luke - 2003.g. za stolnoteniske uspjehe , a 2008. za one rukometne. Uz to je kao članica ŽRK –a ima i kolektivnu nagradu 2005. godine.

Više je puta puta bila na Svjetskim Otočkim sportskim igrama. Kao i mnogi mladi sportaši našeg otoka koji su tamo sudjelovali i ona se prisjetila tih doista sjajnih , ne samo sportskih iskustava u natjecanjima i druženju sa sportašima ponajvećih otoka svijeta'

' Dva puta sam bila na Svjetskim otočkim igrama. Prvi put 2006.godine kao članica stolnoteniske ekipe na Siciliji, a 2007.godine rukometne ekipe  na Korzici. To su mi jedne od najljepših sportskih uspomene iz djetinjstva. Od putovanja, Svečanog otvaranja i Zatvaranja igara, natjecanja, druženja... Nažalost više nisam imala priliku zbog pravila uzrasnog limita. Žao mi je što naš otok više ne sudjeluje jer danas imamo dosta kvalitetnih sportaša, koji sada rade u daleko boljim uvjetima nego mi tada'.

Sanda dolazi iz prave sportske obitelji. Majka Ofelija je cijeli život  debelo vezana za sport. Svojedobno odlična rukometašica ! I  vaterpolistica u Vaterpolo klubu'Vela Luka' , klubu koji je među prvima imao žensku vaterpolo ekipu, bio prvak bivše države.  Jurica je pak dugogodišnji sportski djelatnik, niz godina u ŽRK Vela Luka kao trener i predsjednik , pa Predsjednik Zajednice sporta općine ...

'Da, mama mi je pravi sportski uzor i dandanas zapravo uzor u svemu! Ljeti je igrala vaterpolo, a zimi rukomet. Bila je proglašena najboljom vaterpolo igračicom Jugoslavije, a velolučke vaterpolistice nekoliko su puta bila državne prvakinje  Jurica je  niz godina, a i danas predsjednik ŽRK-a,  u Zajednici sportova  bio tajnik, sada je član. Nas troje i dalje vodimo ŽRK Vela Luka. Uz puno odricanja,  vremena i truda. Krajem rujna prošle godine postala sam majka. Tražili smo nekoga tko bi trenutno mogao pomoći, voditi bar jednu ekipu, ali i dalje je sve ostalo - na nama. Neću niti napominjati kako to sve funkcionira na volonterskoj bazi, naravno uz je redovne poslove koje imamo'.

- Puno ste puta, kao majka i kćerka zajedno igrale rukomet ?

- I dobro smo se slagale i razumjele na terenu! Bez obzira na razliku u godinama. Sjećam se jednom dok sam bila studentica , baš nakon baš Vašeg članka u 'Sportskim novostima', došao mi je tadašnji dekan fakulteta i u šali rekao 'da sam se počela provlačiti po novinama'. Nisam imala pojma o čemu govori... ! Naravno da sam odmah kupila novine i dan danas čuvam taj članak '.

Mi bi pak dodali još jedan raritet vezan uz mamu  Ofeliju i kćerku Sandu. Obje su naime proglašavane sportašicama godine. Mama je za sportskog laureata cijele tadašanje općine Korčula (obuhvaćala je područje otoka Korčule i dio Pelješca) proglašena 1985.g., a Sanda je 2003.g. bila laureat općine Vela Luka.

Bavila se Sanda i drugim sportovima - ...

' Na fakultetu još trčanjem, veslanjem, ali i drugim sportovima iz nastavnog programa. No redovito trenirala sam 'samo' rukomet i stolni tenis. Za školu sam nastupala u atletici u bacanju kugle. Na svakom školskom prvenstvu na kojem sam nastupila, bila sam prva, ali naša ekipa nikad nije stigla do Državnog prvenstva nažalost jer su se tada poslije županijskih održavala još i regionalna natjecanja. Danas uglavnom rekreativno trčim ili idem u teretanu. Zimi i skijam. Trudim se održati neki kontinuitet jer me trening spašava da mi glava može funkcionirat kako treba', ha, ha ha ...

Vela Luka je zadnjih godina doživjela pravi procvat sporta... Puno se toga sportskog događa i organizira u opjevanoj velolučkoj vali. Puno je ljudi i natjecateljski i organizacijski uključeno u to. Pritom je i Sanda 'u prvim redovima '.

Što je po njoj razlog takvom velolučkom sportskog 'boom'-u ?

'Ljudi su očito postali svjesni i koliko je prvenstveno važno mentalno zdravlje ! Većini njih je to razlog početka bavljenja određenim oblicima rekreacije, a kasnije shvatili i ostale prednosti. Kada se održao 1.Outdoors u Veloj Luci, Jurica se dosjetio da bi se u Veloj Luci mogli osmisliti slične manifestacije. Uz još nekoliko entuzijasta, na kavi je došla i ideja o jednoj utrci za svako godišnje doba'.

I mladi Velolučani su to sve jako dobro prihvatili. Usprkos mobitelima i današnjim svima njima važnim 'on line' i virtualnim aktivnostima na ekranima...Doprinijela tome bez sumnje i Sanda .I u školi kao djelatnica , ali i izvan nje.

'Trudim se mlađe populacije-školaraca motivirati , da pronađu neki oblik rekreacije koji im paše. Kroz TZK prolazimo kroz sve sportove za koje imamo rekvizite, ali i neke po njihovom izboru. Imamo školsku teretanu, dosta terenske nastave i sportskih projektnih dana - Europski tjedan sporta, bicikliranje, plogging, Kros utrka učenika i nastavnika, odbojkaških turnira učenika i nastavnika. Neki od njih sudjeluju i na 'Luškim strkama 'i kao volonteri i kao natjecatelji što dodatno kao nastvanica nagradim. Jako mi je drago kad odu na fakultet pa kad se sretnemo mi kažu kako su se i dalje nastavili rekreirati. Kad ne sudjelujem kao natjecatelj, onda volontiram, uglavnom u svemu što se događa, od utrka do malonogometnih turnira.

Za kraj priče pronašli smo još nešto jako zanimljivo vezano sa našu 'Lokalnu sportski junakinju' iako nije baš vezano za sport. Riječ je o 'virtualnom maturalnom plesu ' koje se u Veloj Luci organiziralo u vrijeme korone.

'Kolegica Vinka Mišura i ja bile smo tada razrednice maturantima. Meni je bila  to prva generacija koju sam kao razrednica dovela do kraja. Bilo mi je žao da nećemo imati  maturalni ples. Kako sam tada održavala nastavu TZK virtualno , preko Teamsa i Zoom-a, nekako nam je logično bilo da se oprostimo bar na taj, simboličan način. Osmislile smo aktivnosti, kviz, vrabac, čak angažirala i muziku, na klavijaturama je zasvirao par pjesama Antonijo Dragojević Koža'. Učenici su se bili sredili kao na 'pravom plesu'  i baš je bilo emotivno. Mislim i - jedinstveno u cijeloj Hrvatskoj!'

I tako smo 'plesom' došli do kraja  ćakule sa Sandom. Iako je materijala za pričat i ispričat bilo još puno. Mogli smo i o brojnim drugim njenim rezultatima, priznanjima ... Recimo o nagradi koju je dobila od dekana u vrijeme kad je bila studentica za izvanredan uspjeh deset najboljih studenata u generaciji, pa onoj i dobivenoj zajedno sa majkom Ofelijem - nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja kao odgojno-obrazovne djelatnice ...

'Osobno mi pak najviše znači to što sam sad nastavnik - mentor. To nije nagrada, ali je napredovanje na poslu što mi je jako važno', rekla nam je na kraju Sanda Tasovac i dodala ...

'Sport je moj način života i jedino pored 'milijardu' drugih dnevnih obaveza' uz njega normalno funkcioniram. Ni sada kada imam bebu, nije se puno toga promijenilo - ja na treningu, a on u kolicima sa mnom. Za sada, oboje, to jako dobro podnosimo...'

Geni su očito već počeli 'raditi' - svoje!

Razgovarao i napisao: Nenad Kosović

Foto: Anđela Šćepanović, Nenad Kosović, Radio 'M' Vela Luka, Općina Vela Luka, Srednja škola Vela Luka, Ministarstvo turizma i sporta RH , STK Lučica, ŽRK Vela Luka