Gornja Vručica pobjednik turnira u Trpnju !

 TRPANJ - Da, bilo je i predvidljivo. El clasico, o kojem smo jučer pisali, nije se mogao ponoviti ni u tragovima. Naime, prvo su Ogrc i Orebić odigrali meč za publiku. Orebićani su se odmah uklopili u show koji je bio pripremljen ulaskom Božidara Markovića Kote, shamana ekipe Ogrca. Bilo je veselo.

 

Finale Vrućice i Faraona 2 neizvjesno do 7 : 7. Bilo je uzbudljivo zbog toga što su Mastilica i Tovarac (pucačka baterija Vrućice) bili malo neprecizni, pa je Nebojša Marinović čak morao svojim bližanjem zatvarati zadnjim bočama neke situacije i u tome znalački odigravao. Nakon toga ekipa Vrućice je u kompletu proradila.

 Bližanje, pucanje, zadnjim trzajima pokušavali su Faraoni ali nisu imali više snage. El clasico je učinio svoje. Do kraja je igrala Vrućica, Mastilica i Tovarac pogađali, a efektinim izbijanjem bulina za partiju Tovarac je riješio pobjednika.

Nakon toga Stijepo Šegetin, predao je medalje ekipama Ogrc, Faraon 2 i Gornja Vrućica, te pehar kapetanu Vrućice Nenu Miloviću, a u izboru isključivo stranih turista za najšarmantnijeg, ujedno i najboljeg igrača proglašen je Božidar Marković Kota, shaman Ogrca. Ekipa Ogrca blizu je dokaza da je u El clasicu svoje nadnaravne moći tajno podario Zoranu Sliškoviću.

 

Završni komentar.

Zašto je Trpanj boćarska METROPOLA, s punim pravom se može reći, i izvan peljeških okvira. Entuzijazam jedne generacije, koju je na boće 'navukao' Jere Kovačević u ratnim godinama (tada su Šegac – Stijepo Šegetin, Zoran Slišković, prof. Tonći Butirić, Načelnik Jakša Franković, Nikša Jović, Nenad Milović, Branko Mastilica, Tonći Jelaš, Teo Mirković, nek se ne uvrijedi netko ako sam ga iz moje nedovoljne informiranosti izostavio, bili mladci od oko 25 godina, koji su svi bili sportaši, igrali aktivno nogomet, urodio je željom za ozbiljnim sportskim radom. I to sa bočama. Ubrzo su se svi u tome našli, vukli jedan drugoga, netko sa većim ili manjim ambicijama. Sportaši u duši, po vokaciji, željni novih pobjeda, mukotrpnim radom stvorili su, bolje reći, oživili boćarski klub Faraon.

Uz njih tu su bili i stariji 'klinci' Ante Vujičić, Nedo Stipeljković, Branko Pancirov, Miho Ferri, Ivica Jurić, Boris Jelovčić, Miljenko Kristić, Mladen Roso, Ante Breulj i ostala 'starija garda'. Još kada je na teren stigao onaj dugokosi iz Metkovića, znate o kome govorim, o Markici Dodigu, ne o Nikši Joviću (koji ga je skrivenom kamerom snimio u nizu tehnika izbačaja, pa neka je, mogu to i drugi pokušati), počela se zaokruživati jedna predivna trpanjska bočarska priča, koja će potrajati.

Nakon entuzijazma, ogromnog broja sati na terenu, morate znati da gore navedeno društvo cijelu zimu provodi na tom otvorenom terenu treninge, između podne pa do 14-15 sati. Zime su u Trpnju gadne, sjeverna strana, malo sunca, lede se prsti ali 'fantomi' igraju.

Iz toga je uslijedilo rivalstvo. Rivalstvo je dovelo do formiranja dva kluba: Faraona i Gornje Vrućice. Do Pelješke boćarske lige.Tom ligom su protrčali. Gornja Vrućica, sa ambicioznim 'do bola' Nenadom - Nenom Milovićem, nakon prvog mjesta izborila je 1. Županijsku ligu. Zahvaljujući prepoznatom radu svih skupa, Šegetinovoj organizaciji dva izuzetno kvalitetna turnira 'trojki' gdje Markica Dodig (kao manager turnira) dovodi eminentna klupska imena hrvatskog boćanja, čelnici Županijskog boćarskog saveza dali su prednost prvacima pelješke boćarske lige da preskoče cijeli jedan rang natjecanja 2. Županijsku ligu. Vrućica je to već opravdala svojim nastupima u Kupu.

Slijedi novi momenat. Ljetna sezona u boćarskoj metropoli je završila.

Dolazi službeni dio nove natjecateljske sezone BSH koja počinje 11.09.2011. Što donosi. Rivalstvo je oduzeto. Vrućica je pobjegla daleko. Nema ih više u pelješkoj lizi.

Ostaje Šegetin sam sa svojim Faraonom, ujedno je i povjerenik pelješke lige. Bori se i radi. U ligu uvodi stonsku Dubu, Orebić i Viganj. Izvrsno, ali nema glavnog rivala.

Faraon, koji obiluje vrsnim igračima, zadat će najviše glavobolje Šegetinu. Kako svima ugoditi kad ih je previše, koga izostaviti, kome reći DA, a kome NE.

Svi ovi ljetni turniri, a naročito ovaj koji je završio 'četvorki', jasno pokazuju da u sadašnjem trenutku Trpanj ima igrački potencijal za dva kluba u pelješkoj lizi. Autor ovog teksta je prof. Butiriću onako 'u letu' između dva turnira nabacio ideju o 'Ogrcu' kao novom klubu u pelješkoj lizi. Profesoru se svidila ideja. Iz Ogrca na posudbu u Dubu stonsku ide Miljenko Kristić. Transfer omogućio Stijepo Šegetin.

Treba znati da je Šegetin odbio 'lijepi' poziv o prelasku u jedan III ligaški klub. Hoće li Faraon imati ambicije o većem rangu, 2. županijskoj lizi ili će stvari poći drugim tijekom, u svakom slučaju sportskim, pozitivnim, rivalskim. Ovisit će dosta i o Gornjoj Vrućici premda autor ovog teksta niti malo ne dvoji o tome da će Gornja Vrućica vrlo brzo biti član III boćarske lige. Za nadati se da će tim putem kreniti i Faraon, ukoliko se to ne dogodi onda će sigurno niknuti novi klub u Trpnju jer će želja za igrom to učiniti.  

Jedna generacija, s početka ovog teksta, sportskim rivalstvom i rezultatima zaslužuje sve pohvale i želje da ostvari još puno velikih uspjeha, svojim radom i sportskim umijećem.

Zaslužuju i veću potporu šire zajednice. Zaslužuju i montažne tribine sa najmanje 100 sjedaćih mjesta, svoj prostor, svlačionice. Boće su atraktivna turistička ponuda. Turisti dolaze, zadivljeno gledaju oko pola sata, pa dolaze drugi. Da su tribine, sjeli bi i uživali duže. Nije ugodno stalno stajati na nogama.

Šegac je nesebičan, zalaže se za sve. Podržava kao povjerenik lige sve klubove. Prvi je bio da Markica Dodig igra sa ekipom (Jurić, Kristić, Dragojević), rekao im je prošlo ljeto, skupite se i prijavite na turnir. Neka vam igra Markica. Pošteno. Svi bi igrali sa Markicom. I što bi bilo da netko iz te generacije igra s njime. Šetnja nad šetnjama. Kakvi bi to turniri bili, kome zanimljivi. Bilo bi to 'iživljavanje'. I zato je ovako zanimljivo. Jer Markica igra sa čudnim likovima tako da sva četiri čine jednu čudnu grupu, Ogrc. Bravo Šegac. Šegac je htio 'ujedinjeno kraljevstvo' ekipu peljeških boćara, najboljih, u jednom klubu koji bi 'razorio' 1. županijsku ligu i odmah se ušetao u III ligu. Kako dobro razmišljanje. Ali nije prošlo. Može li Šegetin skupiti dodatnu snagu, udružiti se sa obitelji Prlaguzić i sačuvati za pelješko boćanje dva mlada bočarska talenta Antonia i Ivana Prlaguzića     

Brzo će proći iduća sezona. Doći će novo ljeto u boćarskoj metropoli još jače i bolje. Napravit će se fiksni kalendar, već tamo u svibnju 2012.

Dobije li Vrućica svoje terene, učinit će Markica Dodig, manager grandioznog turnira 'trojki', da svi zajedno dobijemo turnir od 16 ekipa europske kvalitete izvrsnosti, te da turnir uđe u kalendar BSH.

Šegetin će organizirati i ligu 'klinaca'. Jer ih ima. Jer vole boće. Igraju sa onima malima kojima se Francuzi zabavljaju i nadmeću po parkovima. Iduće ljeto i i najmlađi, imat će svoje prvenstvo. Moraju osjetit 'svjetla pozornice'.

 

Show must go on.

 

Photo Melko Dragojević

Na slikama:

1.       Stijepo Šegetin sa njegovom mlađom kćerkom Vitom (maskota turnira);

2.       Miljenko Kristić nakon predaje dresa Ogrca Zoranu Sliškoviću;

3.       Ogrc (Srđan Dragojević, Markica Dodig, Ivica Miki Jurić i Miljenko Kristić);

4.       Faraon 2 (Zoran Slišković, Mladen Roso, prof Tonći Butirić, Boris Jelovčić)

5.       Gornja Vrućica (Nenad Milović, Baldo Butirić, Nebojša Marinović, Branko Mastilica, Nebojša Tovarac), i Stijepo Šegetin;

6.       Stijepo Šegetin i Božidar Marković Kota, u pozadini Markica Dodig;

 

 

Za 3 mjesto: OGRC /Trpanj/   -   OREBIĆ     13  :  5

Za 1 mjesto: GORNJA VRUĆICA   -  FARAON 2.     13  :  7