Boćari trpanjskog Ogrca pobjednici turnira u Hodiljama !

Kategorija: Boćanje Objavljeno: 26 Lipanj 2011

H alt ODILJE - Četiri čudna lika u crnim majicama sa zlatnim natpisom OGRC poletili su u zagrljaj, oslobodile su se sve emocije, grč je prestao, a hodiljskom valom zaorilo se 'O' grc, O' grc'. Miljenko Kristić je je pustio glas 'Ko bi reko čuda da se dese'. Brojno gledateljstvo ih je pozdravilo, navijalo za njih, bilo im naklono jer svi su vidjeli da se radilo o borbi Davida i Golijata. Stručnjaci su analizirali prije početka što bi se dogodilo kada bi se igrali pojedinačni mečevi igrača Predolca i Ogrca, pa je rezultat bio slijedeći: Dominiković - Kristić, Barišić - Dragojević, Vrnoga - Jurić, ubjedljivih 90 % za Predolčane, jedina prednost ide na stranu Markice Dodiga protiv gostujućeg igrača Predolca velečasnog Marinka Juriąina (igrač prvoligaša Metkovića).

Pa kako se onda čudo moglo dogoditi. Dok su Vrućica i Duba igrali za treće mjesto (koje je pripalo Vrućici) igrači Ogrca su tražili, svak na svoj način, onaj dašak tako potrebnog smirenja. Ivica Jurić - Miki je u jednom trenutku zavapio Dubu Dražeti: 'Dubo donesi mi kap prošeka' jer vidilo se na Mikiju da je šečer pao. Doping je bio neizbježan, a kasnije će se pokazati i čudotvoran. Velečasni Jurišin je tražio opuštanje ubacujući loptu u koš, na susjednom igralištu. Već znate, i tu želju je uslišio Dubo Dražeta, koji je odmah loptu donio. Ima li koja želja koju Dubo nije ispunio bilo kome od sudionika? I konačno je počelo veliko finale. Ogrc započinje sa vodstvom od 2 : 0. Šapnio je Markica Dodig suigračima: 'Dobro je, upisali smo se'. A onda je izgledalo da se Goliijat razmahao, Maka Dominiković je svaku boću bližao u 20-30 do bulina. Ono što bi Kristić preoteo, Vrnoga - Zmaj bi pogodio uz povike 'Idemo mala', a tek velečasni Jurišin. Izgledalo je da će Predolac brzo odraditi posao, poveli su 6 : 2. Ali Ogrc je čudna, nepredvidiva ekipa. I ono radi čega je Ogrc najbolji, počelo se događati. Čudo je moglo početi. Kada su izgledi bili minimalni, kada se Predolac razmahao, igrači raspričali, raskakali, na pozornicu su mogli izići pravi glumci, a Predločani su prešli u statiste. Naime, ključ Ogrca je slijedeći, kada je neminovno upadanje u taj njihov mlin. U trenutku koji vam se može prikazati kao nemoć Ogrca, a izrazita nadmoć Predolca, Markica Dodig će protivniku hazarderski kao Doc Holiday raspaliti po bulinu i poništiti igru. Bez obzira je li se moglo bližati, zatvarati situaciju ili bilo što drugo. I to će učinkovito učiniti 2-3 puta u partiji (zbog toga je Markica prvak svijeta). Ono što se drugima čini hazarderski nepotrebno, za partiju je izuzetno potrebno. Jer nakon toga ništa više nije bilo isto. Prestalo je ono 'Idemo mala', uslijedili su promašaji neprikosnovenih pucaća Vrnoge-Zmaja i velečasnog Jurišina. Strah je ušao u kosti. Počela su lagana prepiranja. Vrnoga bi pucao bulina, ostali nedaju, traže da puca boću velečasni. I tu je bio početak kraja Predloca. A Ogrc, Ogrc je čekao tih svojih 5 min. Znajte da u igri četvorki svaka ekipa će imati tih 5 min. Samo je pitanje tko ih može iskoristiti. A tu je Ogrc nenadmašan. Ogrc se traži, uz Markicu uvijek igra bar jedan, bio je to Kristić. Neno Milović, kolega iz Vrućice, ga je podrio: 'To Bajo, to je tvoja boća s puno jubavi'. I to je Ogrc, oni bacaju svaku boću 's puno jubavi'. Nema prigovora, bodri se i čeka da suigrač proigra. U finalu se čekao Dragojević. U svim partijama je dao dobrih boća, a u finalu se na njega čekalo. Boće su bile kratke, ne boće, nego ruka. Ali nakon njegovih kiks boća uskakao je Miki. Malo duže boće, uvijek bi nešto gurale, razmicale i Predolcu mrsile račune. U jednom trenutku Dragojevića je iz sna prenio Nebojša Marinović (G.Vrućica). I konačno je proigrao. Zadnja ruka je bila raspad Predolca. Prva boća Kristića 'popila je svu krv Predolcu'. Tu boću da su mogli rastopiti bili bi ali nisu mogli. Ostalo je u rukama Ogrca 6 boća, sve druge boće Predolca bile su daleko od bulina, otvoren put prema bulinu i Markica traž od ekipe bližanje. U tom trenutku Predolac je vodio 11 : 10. Trebale su 3 boće i stigle su. Ruke nisu drhtale. Slavlje Ogrca je moglo početi. Pobijedila je ustrajnost, disciplina, sklad u ekipi, izuzetno kolegijalno ponašanje, taktika, maestralno doktorsko vođenje ekipe od strane Markice Dodiga. Zbog toga su 'kamenjari, popestilice' (pošprdni nadimci kojim trpanjci u Mihovoj gostionici časte Ogrc dok raspredaju na dugo i na široko kako konačno razbiti Markicu Dodiga sa 3 boćarska kumpanja) najbolji. Gdje god igraju, gledatelji ih prepoznaju, osjete energiju koju Ogrčani ostavljaju na terenu i koja se širi na sve oko terena. Bilo je gušt gledati kako je David i ovaj put bacio s nogu Golijata. A treba naglasiti da je isti taj David ekipa Dube stonske. Staloženi, mirni, vrlo slični Ogrcu i došli su do četvrtog mjesta.
Bravo za domaćine, izuzetno su organizirali turnir. Druženje je nastavljeno uz mušule, tripice, roštilj. To su boće. I na kraju treba dodati, potrošilo se puno impulsa jer voditelj pelješke boćarske lige i voditelj ekipe Faraon iz Trpnja, Stijepo Šegetin, grizao je nokte na vojnoj vježbi, ali imao je izravan prijenos od Načelnika o. Trpanj Jakše Frankovića, dok mu je finale prenosio Neno Milović. Slijedeći vikend je u Trpnju boćarska poslastica. Turnir boćarskih zvijezda 'trojke' prvoligaša ZRINJEVCA, ISTRE, METKOVIĆA, REPREZENTACIJE BiH, DUBROVNIKA, GORNJE VRUĆICE, I 2 EKIPE FARAONA, igrat će se 1. i 2. srpnja. Uz ludilo od pokaznog i egzibicije u 'brzincu' i preciznom izbijanju. Pozdrav iz Hodilja.
Medalje i pehar podijelili su vrijedni domaćini skupa sa Načelnikom Vedranom Antunicom

alt