BIO JE TO DELFIN U MORU A NE PLIVAČ Andro Depolo - točno je 55 godina od njegovog evropskog rekorda!

 

 

Na današnji dan prije 55 godina jedan je Korčulanin 'zapalio more 'splitskog Zvončaca i ušao u - povijest... Ne samo našeg već i evropskog, može se reći i – svjetskog plivanja!

Tog 08.kolovoza 1965.godine 23-godišnji Andro Depolo isplivao je najbolji evropski rezultat na 100 delfin! Tih 58.5 donijele su mu titulu najbržeg plivača Starog kontinenta u toj disciplini, a mnogi plivački stručnjaci smatrali su da je naš Andro u toj te večeri 'imao' i bolji rezultat od tog najboljeg ...

'Gdje je kraj Androvih mogućnosti' , pitali su se tada mnogi koji su ga te povijesne večeri gledali na Zvončacu. 'Korčulanski delfin' kako je kasnije dobio nadimak 'letio' je tada bazenom ! Preneseno u današnje vrijeme Zvončacem je tada prohujao Andro - 'kao dron' ! Usprkos tome što konkurenciju gotovo da i nije imao, nije ga u bazenu imao tko 'povući' za još bolji rezultat. Bilo je to mogli bi reći jedno lokalno natjecanje, Državno prvenstvo bivše države i to za Skupinu jug, dakle uglavnom klubove iz Dalmacije.

'Ovo je moj najsretniji dan, moj najveći uspjeh' izjavio je tada izašavši iz plivališta još onako zadihan od utrke i potom poletio u zagrljaj svom treneru Nikši Tudoru.

Zamislite tadašnje veselje više od 1500 gledatelja koje se natrpalo na starom Plivalištu Jadrana.

Listamo požutjele novinske članke o tom podvigu i čitamo hvalospjeve na Androv račun ...

' Subota navečer. Plivalištem vlada tajac. Pogledi oko 1500 gledalaca su upereni u mladića koji je napetih mišića očekivao hitac startera... Hitac ! Vitko tijelo Andra Depola odvojilo se od startnog bloka. Gledalište je 'progovorilo' ... Već prvi preplivani metri podigli su kompletne tribine na noge. Prolazile su sekunde. Tišinu ljetne večeri narušilo je urnebesno navijanje ' Andro, Andro...'. Bodrilo ga je prepuno gledalište. Već u okretu na 50 metara štoperica je pokazala vrijeme ispod 20 sekundi. Evropski rekord bio je na pomolu. Andro je naprosto uletio u cilj, a po komešanju sudaca gledalište je moglo zaključiti da je član Korčulanskog plivačkog kluba uspio ! Štoperice su se zaustavile na 0.58.5! Dosadašnji rekord Nijemca Gregora (0.59.3) obilato je premašen! Na tribinama Zvončaca zavladalo je urnebesno oduševljenje. Korčulanin Andro postao je najbrži čovjek Evrope delfinovim stilom'.

Možda i najbolju sliku kakav je zapravo plivač bio Andro pročitali smo u odlomku članka u 'Sportskim Novostima,' objavljenom tada dan nakon njegova rekorda za povijest.

'Ravnomjerni zamasi ruku i nogu...Ni jedan 'uludo' izvedeni okret, pa sprint kakav će se pamtiti i na kraju - europski rekord ! U svom punom elementu Zvončac je u moru gledao - delfina, a ne - plivača !

Andro je od tada dobio nadimak 'Korčulanski delfin' !

Pedesetipet godina kasnije, nekako uoči obljetnice tog povijesnog događa posjetili smo danas 78-godišnjaka u njegovom domu u korčulanskom predjelu Sveti Nikola.

Sjećanja na tu povijesnu utrku kaže nam, usprkos više od pola stoljeća odmaka još su tu...

' Naravno da sjećanja naviru. Znam da sam tada plivao samo protiv trojice. Bio sam u životnoj formi, šteta da nije bila jača konkurencija. Te godine bio sam fantastično spremam, očekivao sam da taj evropski rekord popravim u nekoj jačoj konkurenciji '.

A možete tek zamisliti kakvo ga je tek veselje slijedilo u Korčuli. Doček na Staroj rivi u Korčuli bio je malo reći - veličanstven. I staro i mlado slilo se tamo i dočekalo i zapljeskalo svom 'delfinu'.

Te godine Andro je kao član KPK-a trenirao u splitskom 'Jadranu' kod trenera Tudora.

'Split je tada imao jedan zatvoreni bazen, ako se to može reći za malo veću, recimo tako 'kadu' sa mutnom, gotovo kafenom vodom, dužine petnaestak metara smještene u zgradi nasuprot zgrade Slobodne Dalmacije', ispričao nam je .

No plivačkom talentu i mladiću takvih fizičkih predispozicija i takva je 'kada od bazena' bila dovoljna da se upiše u plivačku povijest Evrope.

' E da mi je bilo imati ovo što danas imamo u Korčuli' reći će za Gojkov bazen za koji se, usput rečeno kasnije Andro borio, kao jedan od najjačih 'aduta' u dugom nizu godina, zapravo desetljeća lobiranja.

Želja za jačom konkurencijom koja bi ga povukla ka novom europskom možda i svjetskom rekordu ostvarila mu se mjesec dana nakon one nezaboravne večeri u Zvončacu. Trebalo se to dogoditi po svemu kako se tada osjećao na velikom međunarodnom mitingu 'Sette Colli' (Sedam brežuljaka) održanom u rujnu te godine u Rimu. Okupila se tamo i ne samo evropska već i svjetska plivačku kremu na 100 delfin .

Andru se međutim tamo dogodila velika 'pegula'...

'Uvjerljivo sam vodio, imao prednost za dužinu i pol tijela sve do tridesetak metara prije cilja. U velikoj želji da popravim rekord bio sam neoprezan i u jednom trenutku udahnuo vodu. Naravno da sam time izgubio ritam i brzinu i na kraju utrke stigao kao treći. Od novog evropskog rekorda nije bilo ništa, iako sam ga, sjećam se i sada imao u sebi '

Te se 1965. godine kaže nam 'osjećao bolje u vodi nego na suhom'.

I prije Zvončaca sve je ukazivalo na to da će Andro oboriti kontinentalni rekord.

Već početkom godine najavio je sezonu 'iz snova'. Svugdje je gdje plivao u zemlji nije imao ozbiljnije konkurencije, a u ožujku te za njega zlatne godine na Zimskom prvenstvu države u plivanju održanom u Rijeci plivao je 100 delfin bolje od evropskog rekorda! Androvih 58.9 bilo je tada za šest desetinki sekunde bolje od rekorda Evrope. No rekord nije priznat jer je postignut u 25-metarskom bazenu.

Stalno su mu stizali pozivi za sudjelovanje na mnogim mitinzima u inozemstvu. Sjetio se nekih njemu najzanimljivijih. Posebno mu se urezao u sjećanje jedan detalj kojeg i danas drži svojim 'drugim rođendanom'. Dogodilo se to prije nego što je postao evropski rekord.

' Bio sam tada u Beogradu, trebao sam preko Rima avionom putovati zajedno sa talijanskim plivačima na jedan miting negdje u Nizozemskoj ili Njemačkoj. No baš uoči puta sam se razbolio, dobio temperaturu i otkazao sudjelovanje. Nije mi bilo svejedno, želio sam pravu konkurenciju, osjećao da mogu do najboljeg rezultata karijere...'

No ubrzo ga je to nezadovoljstvo zbog otkazivanja natjecanja - malo je reći pa - prošlo...

'Sutradan je došao kod mene tadašnji Predsjednik Plivačkog saveza Jugoslavije Bogdan Nenadović. Izgrlio me i izljubio . Što je Čika Bogdane pitam ja njega, što vam je oli ste poludili ? Nemoj mi ništa govoriti, kaže mi on sav usplahiren ...Ostao si živ, srušio se avion stradali su svi. Onda sam kasnije na onom mitingu u Rimu na bazenu nažalost vidio veliki spomenik sa imenima poginulih plivača, malo je falilo da i moje ime ne bude na njemu. Možete misliti kako sam se osjećao.'

Andro pamti i boravak u tadašnjem Sovjetskom savezu. Posebno putovanje do Moskve.

'Nakon jednog mitinga u Njemačkoj putovali smo 'feratom' u Moskvi. Sjećam se da je putovanje trajalo 'u beskonačnosti', da smo na granici mijenjali vlak, iz evropskih 'tračnica', morali prelaziti na 'šine' sa posebnim standardom koje je tada u svijetu imao samo Sovjetski Savez. Spavali smo u vagonima na drvenim krevetima, dobro sam to upamtio .

Bilo je to nekoliko mjeseci prije 'Zvončaca', u svibnju 1965.g. U Moskvi je konkurencija bila strašna. Dva najbrža plivača Europe delfinovim stilom , obojica iz Njemačke, tada već spomenuti službeni evropski rekorder Gregor i zemljak mu Fraitag, pa nekoliko sjajnih plivača iz SAD-a, Australije i Japana, nekoliko uzdanica domaćina Sovjetskog Savez. Andro je u toj svjetskoj konkurenciji stigao u cilj kao drugi.

Nakon Moskve ovaj put ipak avionom otputovao je u Taškent, u glavni grad tadašnje Sovjetske Uzbeške Republike, današnje neovisne države Uzbekistan, smješten u azijskom dijelu tada daleko najveće države na svijetu. U istoj konkurenciji i u svoj disciplini na 100 delfin opet je osvojio 2.mjesto.

Te godine Andro je proglašen i najboljim Sportašem godine po izboru Sportskih Novosti. I danas prepoznatljiv pokal kojeg godišnjim laureatima po izboru više stotina sportskih novinara dodjeljuju naš jedini i najstariji sportski dnevnik u ovom dijelu Europe. Nije ga mogao osobno preuzeti u Zagrebu.

' Bio je kraj prosinca, 'ćića zima' ...Tog dana vladalo je nevrijeme, brod za Split nije plovio. Kad sam vidi da nema broda, došlo mi je da skočim u more i da u stilu mog dobrog prijatelja i kolege iz reprezentacije svima dobro poznatog Veljka Rogošića preplivam do Splita i uhvatim vlak za Zagreb' rekao nam je Andro prije nekoliko godina u jednom drugom prilogu.

Pehar su mu kasnije poslali i danas je na posebnom mjestu među brojnim Androvim trofejima i medaljama'

Malo ljudi zna da je pored toga što je bio evropski rekorder u plivanju Andro bio i odličan vaterpolist KPK-a, neko vrijeme i Vaterpolo reprezentativac Jugoslavije. Sjetio se i pripremama u Videm Krškom koje je uz ondašnju vaterpolo elitu odradio zajedno sa još jednim korčulanskim velikanom Gojkom Arnerijem. Odigrao je nekoliko prijateljskih turnira u reprezentativnoj kapici, da bi se kasnije ipak opredijelio za plivanje.

Andro je nakon te zlatne 1965.g.  nastavio plivati, ali ipak kako i sam kaže puno manje motiviran. Bilo je to vrijeme kada se nije živjelo lako, pa se ubrzo ostavio plivanja i uhvatio se 'drebanka i mehaničarskog ključa' u radioni koju je njegov otac, starijim generacijama itekako dobro znani Šjor Mile 'Kikiriš' imao tamo na početku Svetog Nikole.

Potom je još neko vrijeme bio vaterpolist igrajući za KPK u ondašnjoj Drugoj Saveznoj vaterpolo ligi. Par godina kasnije prestao je igrati, ali je uvijek ostao vezan za svoj matični klub. Od onda kada je krajem 60-tih i početkom 70-tih 'mulariju' iz Svetog Nikole, među njima i potpisnika ovih redova znao ljeti dovesti barkom na Kapeka da 'muhte' gledamo utakmicu. Na plivalištu tada još nije bilo četvrtog zida. Gledali smo zajedno sa njim naše i njegove 'kapekaše' i gungajući se na moru zdušno ih bodrili.

Pa sve do danas… Kada je i u svojoj 78-oj ostao aktivni 'kapekaš' , počasni Predsjednik Skupštine KPK-a. Dobitnik brojnih najviših sportskih i društvenih nagrada i priznanja koje uz one mnogobrojne sportske čuva u svom 'kapekaškom kutku', bolje reći 'riznici' svog doma....

Nema dvojbe da je Andro jedna od istinski legendi u bogatoj povijesti kluba koji ove godine slavi 90. rođendan!

Stoga čestitke i jednom i drugom na velikim obljetnicama...!

Tekst  Nenad Kosović 

Foto: Nenad Kosović i privatna arhiva obitelji Andra Depola