Ususret Brazilu (5)...Mario Radovanović 'Čerček' – Nezaboravno Finale SP u Italiji 1990. i tri utakmice 'Vatrenih' u Njemačkoj 2006.g.

KORČULA –  Kada je na stol donio i  razbacao dvadesetak centimetara debeli  snop ulaznica sa raznoraznih nogometnih utakmica  kojima je kao gledatelj  prisustvovao  i  nas je dobrano  vratio u nogometnu povijest brojnih turnira i natjecanja koja su nam već pomalo bila izblijedjela iz sjećanja. U toj ogromnoj kolekciji , zapravo jednom pravom nogometnom 'koktelu' našlo se mjesta  od  onog  nižeg ranga,  preko  Lige prvaka i ogleda na   Wembleyu  Engleske i  Brazila, preko tamošnje  Premier Lige, brojnih  kvalifikacijskih i prijateljskih naših 'kockastih',  pa sve do  skupova  najboljih nogometnih reprezentacija ' Starog  kontinenta'  i nogometnih Mundiala …

  Mario Radovanović, u Korčuli , ali i puno, puno šire svima dobro poznat kao  'Čerček' za svoju  zbirku ulaznica popraćenu mnoštvom fotografija reći će, da je to tek dio kojima je prisustvovao… Među njima na posebnom su  mjestu  ipak  'tiketi ' sa  utakmica  dvaju Svjetskih nogometnih prvenstva. Na jednom sa  njegova Zatvaranja, odnosno Finalne utakmice ( Italija 1990.g.) , na drugom je pak kao gledatelj svjedočio Otvaranju , odnosno prvoj utakmici prvenstva i svim nastupima   nogometne reprezentacije Hrvatske ( Njemačka 2006.g.).  

  'Posebno me fasciniralo i impresioniralo ono što sam doživio Italiji 1990.g. Bilo je  zaista nezaboravno, iako sam  tada bi samo na jednoj i to finalnoj utakmici – započeo je priču  Čerček prisjećajući se  ogleda Argentine i Njemačke..          'Ulog je i za jedne i za druge bio veliki , pa utakmica i nije bila  baš posebno kvalitetna. Jedini gol na  utakmici pao je pred kraj nakon što je sudac dosudio sporni jedanaesterac nad Rudi Vollerom  (  Voller je inače junak jedne od naših slijedećih priča…. Op.autora). Kasnije ga je Andreas Brehme pretvorio u gol vrijedan naslova svjetskih prvaka. Sjećam se neopisive tuge Argentinaca i u gledalištu i na travnjaku,  posebice Diega Armanda Maradone koji je nakon utakmice na centru klečeći plakao 'kao malo dijete'. Nije ni meni bili sve jedno, navijao sam tada za Argentince – priznaje Mario.      

 Nijemci su se tako revanširali Argentincima za poraz četiri godine prije u finalu  svjetske smotre najboljih nogometnih reprezentacija svijeta u Meksiku 1986.g..                                                       No ono što  je Marija vječno 'obogatilo' u 'Vječnom gradu' je  sjajna atmosfera velikog Finala koju je doživio za četverodnevnog boravka u Rimu,  na ulicama i na Stadionu 'Olimpico'.  Navijači iz cijeloga svijeta, naoružani svakojakim navijačkim rekvizitima, najviše Nijemaca stiglo je tada prije Finala u Rim. Smještaja u glavnom gradu Italije nije bilo 'ni za lijeka', spavalo se u šatorima i klupama po gradskim parkovima. I to po iznimnoj vrućini,  grad se tada doslovce 'pržio' na 40 i 'kusur' Celzija .

  'Sjećam se da je sutra dan nakon finalne utakmice koja je odigrana 08.srpnja 1990.g. tadašnji talijanski  Predsjednik Oscar Luigi Scalfaro čestitao Nijemcima na tituli, ali i  njihovim navijačima kojih  je u Rimu tada stiglo  više od 50 tisuća , a u gradu ni prije, ni za vrijeme, ni poslije utakmice nije bio zabilježen niti jedan jedini incident …' ispričao  nam je  'Čerček'  pokazujući nam usput ulaznicu sa te utakmice koju je  tada dobio relativno lako preko Beograda i tadašnjeg FSJ-a .

   Reprezentacija Jugoslavije , koju je tada vodio selektor Ivica Osim u Italiju je ispraćena u ne baš sjajnom ozračju, već 'debelo' opterećena onim što se vrlo skoro počelo događati na ovim prostorima.  Izborila je tamo četvrtfinale, najprije u skupini pobijedivši Kolumbiju i Ujedinjene arapske emirate.  Usprkos  porazu od  Njemačke ušla  je osminu finala gdje su  uspjeli pobijediti Španjolsku 2:1 i domoći se  četvrtfinala protiv Argentine. U toj utakmici  ni nakon produžetaka nije bilo golova, no Argentinci su išli dalje boljim izvođenjem jedanaesterca.  'Čerček' , kao strastveni navijač zagrebačkog Dinama , zasigurno je upamtio i to da je tadašnji vratar  'Dinamovac' Tomislav Ivković,  danas trener zagrebačke  Lokomotive, obranio penal velikom  Maradoni.  Ivković  je inače jedini  vratar u svijetu koji je uspio Maradoni obraniti dva puta jedanaesterac ( Prvi put kada je njegov klub austrijski Tirol igrao protiv Maradonine Barcelone)      

  Mario Radovanović svoje je drugo Svjetsko prvenstvo 'odradio' je 2006.g. u Njemačkoj. Bio je prisutan na sve tri utakmice 'Vatrenih' uključujući i onu na Otvaranju 13. lipnja 2006.g. koja je bila nominalno identična onoj koja će uskoro otvoriti  i ovogodišnje  Svjetsko prvenstvo, dakle  Brazil – Hrvatska…                                                                                                                           ' U Berlinu me je oduševila sama atmosfera Otvaranja prve utakmice, koju naravno nikad prije nisam prisustvovao, te tijekom prvenstva susretanje sa brojnim poznatim ljudima, stranim i domaćim, iz svih segmenata javnog život – kulture, politike, sporta,estrade, sreo sam brojne zvijezde, ali  i upoznao i družio se sa navijačima ne samo iz Hrvatske nego i drugih zemalja, čak neke od prije poznanike tamo sasvim slučajno sreo.  Utakmica tipična za Otvaranje prvenstva, Brazilci su iskoristili jednu grešku Nike Kranjčara i preko Kake postigli gol i pobijedili – prisjetio se  Mario dodajući priči i svoje impresije sa ostale dvije utakmice…

' U skupini smo odigrali još protiv Japana na Franken stadionu  u Nunbergu 18.lipnja i to je utakmica koje se nažalost sa nelagodom sjećam, jedna od najgorih za mene uopće…Veliko razočaranje i moje i svih nas, nismo ih uspjeli pobijediti  (0:0).  Darijo Srna je promašio penal. Kasnije je došla i utakmica protiv Australije u Stutgartu 22.lipnja 2006.g. , trebala nam je pobjeda za prolaz, nismo je ostvarili (2:2) , a  po prikazanom nismo to ni zaslužili.To je  ona čuvena utakmica kada je sudac Graham Poll dao  tri žuta  kartona Josipu Šimuniću i nije ga isključio nakon drugog ...  

     Mario Radovanović je rekli smo, prošao kao gledatelj i navijač ' sito i rešeto' nogometnih utakmica, no priznaje da je ipak najveći doživljaj nogometa doživio boraveći mjesec dana u njegovoj postojbini u - Engleskoj. Kulturu nogometne igre u svim njegovim dijelovima – igri, navijanju, ozračju na stadionu, fair-playu na travnjaku..    

 Za kraj smo pitali njegove prognozu  ovogodišnjeg Mundiala …               

 'Tko se najbolje aklimatizira na brazilsku klimu taj će najdalje dogurati! Igranje po skupinama je takvo da svatko svakoga može dobiti, kasnije u daljnjoj fazi natjecanja momčadi se homogeniziraju, iskristaliziraju se favoriti,  teško je u ovom trenutku nešto preciznije predvidjeti. Po meni ipak su favoriti Južnoamerikanci, mislim da Španjolci neće obraniti titulu ..            'Hrvatska ?

'Možemo proći skupinu, ali mogu i svi ostali, posebice Meksiko kojega vidim kao pritajenog favorita . Nema nam Šimunića, nema Mandžukića u prvoj utakmici, što je veliki hendikep, Ivica Olić je sjajan ali sa  35 godina na leđima biti će mu teško na toj južnoameričkoj klimi. Idemo tamo i bez nekoliko ozlijeđenih igrača…Možda je naša šansa ta utakmica Otvaranja, kada će Brazilci biti pod pritiskom…Iako sumnjam da će kao domaćini, pred svojima propustiti prigodu da stignu daleko…

............................................

U Galeriji slika - Fotografije iz osobne arhive M. Radovanovića 

Napomena administratora :

Svi prilozi i fotografije iz serijala ' U susret Brazilu' , uključujući i ovaj, biti će na Marko Polo Sportu arhivirani u kategoriju  'Iz povijesti sporta '