NK Faraon-BŠK Zmaj 1946.g.: Mala utakmica velike nogometne povijesti …

 

 

Prošla 2012. bila je godina u kojoj je Hrvatska obilježila 100 godina svog nogometnog Saveza, ali u onom njenom početku organizirala Euro Futsal u Splitu i Zagrebu, gdje je iznjedren do sada najveći uspjeh naših 'malih vatrenih'. Četvrtim mjestom u Evropi Hrvatske futsal reprezentacije mali nogomet priskrbio je sebi veliku pozornost naše sportske javnosti i još jednom dokazao svoju pripadnost među najpopularnije ekipne sportove u Hrvatskoj.

 

 

Tih prošlogodišnjih siječanskih futsalom' obojenih' dana, dva mala nogometna kluba sa juga Dalmacije - županijski drugoligaš Faraon iz Trpnja i trećeligaš BŠK Zmaj iz Blata na Korčuli slučajno su doznali ono što zasigurno nitko od današnjeg njihova vodstva i igrača nije znao - da su bili sudionici prve malonogometne utakmice uopće odigrane u Hrvatskoj!

Krenuli smo tragom te usputne 'crtice' objavljene u Sportskim Novostima. Našeg prvog sugovornika i jednog od rijetkih živućih svjedoka te utakmice pronašli smo baš na primjerenom mjestu - u Rusanovoj 13. Nekadašnji tajnik i danas zaslužni član HNS-a Ante Pavlović (1933) , tada je kao 13-godišnjak bio gledatelj na toj maloj, a za hrvatski nogomet i sport - velikoj utakmici...

- Te poslijeratne 1946.g. igralo se 1.Seniorsko Prvenstvo Dalmacije u nogometu. Jedna od skupina natjecanja igrala se za područje otoka Korčule i poluotoka Pelješca. Tog 11.kolovoza 1946.g. nogometaši BŠK Zmaj došli su na  utakmicu u Trpnju kompletni sa jedanaest igrača i naravno pričuvama. Malo slikovito mjesto na Pelješcu prvih je poslijeratnih godina imalo  nogometno igralište dimenzija tek 40 x 32 m , pa se dogovorno odlučilo da se službena utakmica igra sa sedam igrača sa svake strane. Stjecajem okolnosti bila je to zapravo prva malonogometna utakmica u Hrvatskoj, potpuno regularna verificirana tada od Nogometnog Podsaveza Split – ispričao nam je gospar Ante.

Igrači obiju momčadi tada nisu ni slutili da će ući u povijest hrvatskog nogometa kao sudionici prve malonogometne utakmice uopće odigrane u nas.

Snimak prije utakmicu 11.kolovoza 1946.g.

 

 

Ante Pavlović

 

Korčulanski 'zmajevi' tada su rezultatom 3:1 pobijedili trpanjske 'faraune', u to vrijeme nepobjedive na svom igralištu. Iz tog pelješkog kluba kasnije su ponikli poznati sjajni nogometaši, među njima najpoznatiji Ivo Mrčić član one sjajne generacije splitskog Hajduka 50-tih godina sa legendarnim Bajdom Vukasom na čelu. Onima mlađima dobro je pak znano ime također Trpanjca Zorana Sliškovića, nekadašnjeg veznjaka Croatie, odnosno zagrebačkog Dinama.

- Zapisnik nažalost ne postoji, ali postoje autentična fotografija - dodaje nam Šjor Ante,  Trpanjac po majci i djedu, koji je cijeli svoj život posvetio nogometu i postao na neki način svojevrsna 'živa enciklopedija' HR nogometa. Igralo se na tadašnjem igralištu nasuprot današnjeg pravog nogometnog igrališta u samom središtu mjesta. U svojoj arhivi Pavlović čuva zajedničku fotografiju obiju momčadi na kojoj je po sedam igrača sa svake strane. Istu je dobio od Blaćanina pok. Marina Žanetića 'Pudarića' jednog od kroničara sporta i posebice nogometa i najboljeg korčulanskog kluba.

 

Gluhonijemi Butirići- reprezentativci i 'Rokica' - pelješki Messi

Jedinog preživjelog sudionika te povijesne utakmice za hrvatski mali nogomet  pronašli smo u Trpnju. Zdravko Bodulić (1926) među nogometašima ovog kraja poznatiji kao 'Rokica'. Za njega kažu da je bio i ostao najbolji nogometaš koji se ikada pojavio na Pelješcu. Trpanjski Faraon bio mu je matični klub za koga je u to vrijeme dao više od sedamdeset posto golova. Sjeća se da je negdje sredinom svoje četvrt stoljeća duge nogometne karijere u okviru tadašnje lokalne lige na poluotoku Pelješcu u visokim pobjedama u dvije utakmice protiv momčadi Rat iz Kune dao ukupno 13 golova - na jednoj 6, na drugoj 7 golova! U karijeri je igrao za varaždinski Tekstilac, donedavni Varteks, odnosno zlosretni Varaždin, a prošao je sve klubove na jugu Hrvatske od matičnog Faraona, pa janjinske Iskre, Omladinca sa Lastova, Rata iz Kune, Neretve iz Metkovića, Jadrana iz Ploča…

 

 

 

Zdravko Bodulić  'Rokica'

Te utakmice na malom igralištu u Trpnju 'Rokica' se itekako dobro sjeća. Onako odmah u stilu pravog golgetera na 'prvu loptu' izrešetao nas je tadašnjom postavom Trpanjaca. Igrali su tada, kaže on , Mato Butirić vratar, Ante Jović desni bek, Ivo Butirić lijevi bek, Veljko Butirić centarhalf, Slavko Nešanović lijevo krilo, Ivo Pucel desno krilo i naravno na mjestu centarfora on osobno Zdravko Bodulić.

Zahvaljujući Donku i Marku Grgiću, te Marku Vujičiću koji vode današnji NK Faraon došli smo i do još nikad objavljene fotografije sa te utakmice pronađene u arhivi NK Faraon, a na kojoj je sedam igrača trpanjskog kluba.

 

 

 

Trpanjska 'sedmorica'

 

- Zanimljivost je i to da su petero braće Butirići u to vrijeme bili poznati po tome što su trojica od njih - Jozo, Veljko i Ivo bili gluhonijemi. Veljko i Ivo igrali su za tadašnju reprezentaciju gluhonijemih igrača Jugoslavije - tvrdi i danas vitalni 86.godišnji Rokica.

Uz rub terena malog trpanjskog igrališta  gdje je danas mjesni park, natrpala se tada masa gledatelja, u jednoj pravoj nogometnoj atmosferi koja je odisala poslijeratnim sveopćim entuzijazmom. 'Rokica' je tada bio i jedini strijelac za domaće, sjeća se da je gol dao petom pri vodstvu BŠK Zmaj od 0:2. Kako je Faraon rekli smo već u uvodu u to vrijeme u pelješkim okvirima pa i šire  bio gotovo nepobjediv suparništvo sa susjednim mjestima je bilo veliko, pa su na utakmicama u Trpnju dolazili brojni žitelji okolnih mjesta - Kune, Oskorušnog, Vručice Gornje i Donje i - navijali iz 'dišpeta' protiv Faraona, tvrdi šjor Zdravko! Toga su dana zaista došli 'na svoje' jer je Faraon nakon dugo vremena pobijeđen. Rokica nam je potvrdio da se igralo '7 protiv 7' , na golovima dužine 5 metara, a prema njegovom kazivanju sudac utakmice je bio Jozo Šujaga iz Trpnja.

 

Maričina vesta za dresove

Revanš se odigrao u Blatu na Korčuli ali 11 protiv 11, završilo je 2:2 na velikom nogometnom igralištu i BŠK Zmaj se plasirao u daljnje natjecanje. Uz tu utakmicu vezana je i jedna zanimljiva priča Anta Pavlovića koju nam je potvrdio i 'Rokica'. Bilo je to vrijeme neimaštine, falilo je svega i svačega, od osnovnih životnih namirnica pa do 'luksuznih' stvari u što je u ono doba spadao i tekstil. Trpanjci za uzvrat na Korčulu nisu imali dovoljno svojih zelenih dresova, uz vratarski tamni imali su ih iz one prve trpanjske utakmice tek sedam, nedostajala su tri...Tkanine i štofa uz to još i u zelenoj boji nije bilo ni za lijeka. U pomoć im je pak priskočila jedna tada mlada djevojka još i danas živuća Marica Begović koja je nogometašima poklonila jednu svoju haljinu kako bi od nje sašili dva zelena dresa. Gospođa Marica tako je u povijesti trpanjskog kluba postala jedna od njegovih prvih – sponzora !

 

Najbrži gol na svijetu

 

Zdravko Bodulić ispričao nam je također i jednu doista zanimljivu nogometnu priču koja bi možda mogla konkurirati i za Guinessovu knjigu rekordi. 'Rokica' naime tvrdi da je trpanjski Faraon po njemu postigao najbrži gol na svijetu !

- Nažalost datuma se baš točno ne mogu sjetiti bilo je to u Grudi u Konavlima 70-tih godina, bio sam tada trener Faraona, igrali smo protiv domaćeg Slavena. Naš Mladen Janković izveo je početni udarac kratko dodao suigraču Jošku Mirku koji je odmah odapeo na gol Slavena i - zabio! Kasnije sam čuo da je u Brazilu postignut gotovo identičan gol, ali na igralištu dužine 120 metara, a ovaj u Grudama bio je cca 100 metra - dakle nema dvojbe koji je od ta dva gola brže postignut! Tu utakmicu sudio je i u prvoligaškim okvirima nekada dobro poznati sudac Bašica iz Dubrovnika.

 

Današnje igralište Oliver Antunović u Trpnju

 

 

Guranje kamiona kao pošteda i nagrada

 

Za drugo stranu priče o prvoj malonogometnoj utakmici u Hrvatskoj zaputili smo se preko Pelješkog kanala na Korčulu u Blato, mjesto koje je kroz  povijest također dalo nekoliko odličnih nogometaša od kojih je svakako najpoznatiji Ante Žanetić nekad sjajni half splitskog Hajduka. Nastupio je i za Hrvatsku, bio je član momčadi koja je 1956. odigrala  protiv Indonezije, jedinu utakmicu koju je Hrvatska samostalno odigrala za vrijeme Jugoslavije. Za bivšu državu odigrao je 15 utakmica i postigao 2 pogotka, a 1960.g. emigrirao je u Australiju.

 

Marin Žabica

 

Dakle te 1946.g. klub iz Blata protekle jeseni inače viceprvak u 3.HNL-jug,  tu  povijesnu utakmicu u Trpnju odigrao je u slijedećoj postavi:

Ante Milat 'Knez', Ivo Kesić, Paval Buneta, Miljenko Gavranić 'Ćesko', Mile Vojvodić 'Ružir', Vinko Protić 'Pipin' i njegov brat Ivan Protić. Nažalost nikoga od njih više nema među živima, čak ni onih koji su zbog malih dimenzija igrališta u Trpnju prisilno kao pričuve sjedili na klupi. Našli smo ipak jednog od navijača, tada 'klinca' koji se kao navijač utrpao u kamion koji je poveo 11 'blajskih zmajeva' na megdan Faraonu. Dugogodišnji nogometni djelatnik Marin Žabica sjeća se tog putovanja na Pelješac i po tome što je u nekoliko navrata trebalo po makadamu gurati kamion. Posebno mu se tada urezala u sjećanju vožnja na i danas vozačima zahtjevnom vijugavom djelu pelješke ceste poznatom kao 'Kapetani'.

- Bili su to oni teški teretni kamioni koji su odmah poslije Drugog svjetskog rata stizali kao pomoć iz Amerike, znani u narodu kao 'Dundre'. Sjećam se da smo negdje na tom uzvišenom dijelu Pelješca stali i morali gurati teško vozilo dok se nije opet pokrenulo. Od tog guranja bili su pošteđeni igrači Zmaja, kako bi se čuvali za utakmicu. Ista nam se stvar desila i u povratku, ali tada su gurali svi pa i nogometaši. Bila im je to svojevrsna 'nagrada 'za pobjedu u Trpnju - sa osmijehom od 'uha do uha' ispričao nam je Žabica.

Barba Marin je potvrdio navode Anta Pavlovića i Trpanjca Rokice sa te povijesne utakmice, a kao dugogodišnji dužnosnik kluba iz Blata sjetio se jedne također iznimno zanimljive gotovo nevjerojatne priče…

 

Današnje Igralište na Zlinjama u Blatu

 

Robijaški 'hat-trick'!

 

- Igrali smo u Dubrovniku na Lapadu početkom 50-tih godina kup utakmicu protiv GOŠK-a. Nismo gajili nade da bi mogli pobijediti jer smo doputovali sa samo 10 igrača, jedan je nedostajao. Kada smo stigli na igralište netko od nas našao je na igralištu konjsku potkovu !

- Pobijediti ćemo - rekao je tada vođa puta Ante 'Bebo' Sulučić, na što smo se svi gotovo grohotom nasmijali znajući da smo u Dubrovnik doputovali sa samo deset igrača.  No pomalo samozatajni i uvijek šutljivi Suličić kratko je odgovorio... 'Biti će nas jedanaest' ! Pola sata kasnije dobili smo jedanaestog igrača i to pojačanje iz -  dubrovačkog zatvora! Njegov rođak Dušan Suličić kao 'politički' služio je tada u Dubrovniku, a jedan od čuvara zatvora tog dana u bio je Blaćanin Franko 'Bilica' Petković - s punim je povjerenjem prema vodstvu blajskog kluba pustio je Dušana iz zatvora na dva sata kako bi odigrao utakmicu  - kaže Žabica.

Da zanimljivost bude još i veća robijaš Dušan  na toj je utakmici postigao 'hat trick' u pobjedi Blaćana od 5:4. Blatska družina tako se vratila 'kući pjevajući' na Korčuli, a junak utakmice odmah je poslije utakmice 'sekreto' vraćen iza zatvorskih rešetki. Za to doba - nema što iznimno hrabar i odvažan potez zatvorskog čuvara koja ga je mogla skupo koštati..

 

Utakmicom u Trpnju prije više od šest i pol desetljeća dva mala kluba ušla su u povijest HR nogometa. Priča o toj utakmici i dvije-tri nogometne fabule ispričane i izabrane među stotinama drugih iz njihove bogate klupske povijesti još jednom su potvrdile neraskidivu povezanost 'velikog' i 'malog baluna' na ovim našim prostorima prisutnog sve do današnjih dana...

 

 

Autor teksta i fotografija: Nenad Kosović

Crno-bijele fotografije: Iz arhiva HNS-a ( Ante Pavlović) i arhive NK Faraon  Trpanj