AJDE RUDI PRVO TI VRATAR BUDI... Kako je čuveni Rudy Voller 'debitirao' na korčulanskom 'Parku Prinčeva'

 

(Vijesti iz Povijesti broj 35) – Prije nešto više od šest godina, u ljeto 2014.g. neposredno prije početka održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva

objavljivali smo priče iz serijala 'Ususret Brazilu 2014' u kojem smo se u desetak nastavaka dotaknuli nekih poveznica korčulansko-pelješkog kraja i do tada održanih nogometnih Mundijala. Bilo je tu raznoraznih zanimljivih priča,   neke od njih u slijedećem ćemo razdoblju ponoviti u rubrici 'Deset godina Marko Polo Sporta' ....

Jedna od priča koje se tada pobudile najviše zanimanja naših čitatelja bila je priča o tome kako je jedan od nekada najboljih nogometaša svijeta Nijemac Rudy Voller ljetujući u Korčuli pod doista bizarnim okolnostima zaigrao mali nogomet sa korčulanskim malonogometašima na Igralištu Hotela 'Park' u Korčuli

.....

KORČULA - Te daleke 1990.g., i danas još postojeće, ali nažalost dobrano devastirano Igralište Hotela 'Park' bilo je mjesto svih sportskih zbivanja u gradu Korčuli kojeg se zasigurno mnogi i sa sjetom sjećaju . Rukometne i malonogometne, utakmice, 'viktorija' na jedan gol, teniski mečevi i školski satovi tjelesnog odgoja na otvorenom održavali su se tada na tom, za brojne generacije sportaše i sportskih rekreativaca Korčule gotovo pa 'svetom mjestu'. 

Nogometaši, odnosno  malonogometaši su ga rado nazivali 'Parkom Prinčeva 'po poznatom nogometnom stadionu u Parizu. Ljeti ili  zimi svejedno, korčulanski 'Park Prinčeva  'je bio omiljeno okupljalište generacijama Korčulana zaluđenih sportom…

A u ljeto te 1990.godine  nogometom zaluđen svijet (15-tak dana prije završeno je SP u Italiji u kojem je Njemačka u finalu pobijedila Argentinu)  zakazano je jednog poslijepodneva  tamo već uobičajeno druženje uz ' mali balun'  korčulanskih malonogometaša izniklih iz brojnih momčadi koje bi  tijekom godine igrale Ligu malog nogometa Korčule koju je tada kao i mnogo godina prije i kasnije vodio naš kolega Niko Perić…

 To jedno od ljetnih druženja pak ostat će  zabilježen u pričama malonogometne Korčule, kao jedan od  najzanimljivijih. Razlog je što se na njemu sasvim slučajno i pod gotovo bizarnim okolnostima našao i tada čuveni nogometaš  Njemačke nogometne reprezentacije Rudi Voller ,  koji je, rekli smo,  tjedan-dva prije na SP u  Italiji s reprezentacijom Njemačke osvojio  titulu prvaka svijeta !

Prošlo je od tada gotovo četvrt stoljeća , ne čudi stoga da ima nekoliko verzija tog  zanimljivog  događaja… Normalno je da se poprilično toga iz te zgode zagubilo, možda je ponešto s vremenom i u prepričavanju i 'žuntano', no jedno je sigurno  ... Nema nikakve dvojbe da je  čuveni Rudi Voller, danas inače Sportski direktor 'Bayera' iz Leverkusena , te daleke 1990.g.  samo tjedan – dva nakon što je na  SP u Italiji osvojio zlatnu medalju zaigrao sa korčulanskim malonogometašima i  to nećete vjerovati najprije - kao vratar…!!!

Priča iz koje nedostaju naravno brojni zgodni detalji s vremenom se iskristalizirala i glavnim crtama izgleda ovako :

'U ljeto 1990.g.  kao i obično 'zamiješao' se mali nogomet na  Parku.. Dvije ekipe igrale su  međusobno  5+1 i u jednom trenutku iz nekog razloga  i jedna od momčadi je ostala je  bez vratara… Trebalo je  pronaći nekoga za zamjenu, domaćih Korčulana nije bilo, stoga je kao jedina mogućnost bila pozvati nekog prisutnog na tribinama  i zamoliti ga da stane na gol. Ekipi na terenu 'za oko je zapeo' jedan 'čičavi'  turist koji  je cijelo vrijeme promatrao sa tribina i kojima je malonogometna škvadra očito bila jako, jako zanimljivi… 'Hej 'čičko'  ( Rudi Voller  je imao karakterističnu čičavu frizuru) bili ti stao malo na  gol ' pitali su onako po naški i  više' motima' … 'Ja, Ja  'naturlich'   - slijedio je odgovor  nepoznatog gosta Korčule  koji je očito  jedva dočekao da zaigra 'mali balun'…                                                                              

Kao vratar branio je 20-tak minuta jako dobro, paradirao, blokirao udarce napadačima, odmah se vidjelo da to nije neki nogometni  'padobranac '.   Netko je  u međuvremenu  prepoznao  svjetski poznatog nogometaša., pa je poslije naravno - premješten u napad .  A  kada je uzeo  loptu u noge  bilo ga je 'svugdje , na terenu'  a korčulanskih nogometaša  gotovo pa  nigdje'.  Navodno je te godine  ( a i prije i poslije)  sa njim u Korčuli i u Orebiću i na Pelješcu ljetovao  možda i do danas najpoznatiji njemački nogometaš svih vremena  Franz Beckenbauer, dobro znani i još i danas  počasni predsjednik FC Bayerna  'Kaizer Franz' . Slijedećih dana malonogometni susreti korčulanskih malonogometaša i svjetski poznatog nogometaša bili su obavezni poslijepodnevni repertoar na ' Park Prinčeva'.  Igrale su se utakmice, nakon koji bi se  sjelo na tribine uz pivo, pričalo, družilo…Nažalost , koliko nam je poznato, nitko se tada nije sjetio da to ovjekovječi foto aparatom. Istina nije to bilo vrijeme današnjih 'digitalaca' i mobitela, ali ipak ….?

Drugu verziju istog događaja pronašli smo slučajno  na jednom internet forumu, nepoznatog je autora  koja je u osnovi ista, tek nešto malo drukčija u 'startu', ali i da i nije baš skroz točna  također je  jako zanimljiva i ista se očito složila nakon što se godinama prepričavalaglasi ovako :  

' Korčula,  ah ta Korčula... Koji je to  mentalitet i duh...Znate li onu čuvenu storiju iz ljeta 1990. kad je Rudi Voeller,tada centarfor svjetskih prvaka ljetovao u Korčuli?..

'Dakle ljetovao Rudi sa ženom  i bilo mu strašno dosadno na plaži. Promuvao se malo okolo i došao do rukometnog igrališta gdje lokalna ekipa svaki dan 'haklala' mali nogomet...I Rudi kao pravi pristojni disciplinirani Nijemac stoji pored terena i gleda i sve si misli kako da pita može li i on malo zaigrati,  što je naravno 'ubrala' ekipa lokalnih zajebanata koji se prave da ga ne primjećuju...Sve dok u jednom prekidu nije Rudi bojažljivo pitao može li i on malo igrati ( pazite, mjesec ranije osvojio je titulu svjetskog prvaka u nogometu)… I ekipa mu se 'smilovala i' ALI TAKO DA JE PRVO MORAO BRANITI!...Rudi Voeller na golu lokalnih 'haklera' na Korčuli ispod Hotela 'Park'...Nijemac je naravno pristao stati na gol,vijest se proširila gradom i jedno par stotina ljudi došlo je vidjeti kako Rudi Voeller brani i baca se na golu, sve kako bi dobio 'propusnicu' da kasnije zaigra u napadu…'

 Nepoznati pisac na tom forumu očito nije Korčulanin, na kraju kaže da bi bilo zgodno znati sastav momčadi koja je tada bila na terenu, jer, zaključuje on,  da bi se Rudija Voellera poslalo na gol 1990.g. trebalo je biti puno više od …- DREAM TEAM-a …!

Pronađeno i prenijeto sa Sportnet.hr foruma iz 2005.g.   

…….

Evo i par riječi i Rudi Volleru, koji je tih godina bio planetarno poznat nogometaš…

U nogometnoj karijeri odigrao je 90 utakmica za Njemačku i postigao 47 golova. Na SP u Italiji 1990.g.  Rudi je osvojio zlatnu medalju,  okitio se titulom svjetskih prvaka i zapravo je najzaslužniji za pobjedu u Finalnoj utakmici protiv Argentine , jer je izborio jedanaesterac iz kojeg su Nijemci postigli pobjedonosni gol. Voller je  na SP u Italiji inače bio strijelac tri gola za 'Elf', jednako koliko i suigrači mu Jurgen Klinsmann i Andreas Brehme, dok je najbolji njemački strijelac na tom prvenstvu bio  Lothar Matheus koji postigao gol više. Usput prvi strijelac SP 1990.g. bio je Salvatore Schillaci, čuveni Sicilijanac u momčadi Italije ponijevši laskavi naslov sa 6 postignutih golova,

Rudi Voller je uz titulu svjetskih prvaka ima i naslov pobjednika Lige prvaka 1993.g. sa Olympiqueom iz Marseiillea. U karijeri je igrao još za Kicker iz Offenbacha, Munchen 1860, Werder Bremen, Romu,  Bayer iz Levenkusen  i naravno,  da ne zaboravimo za - korčulanske malonogometaše….!!!!