Franka Anić- Hrvatski proizvod kojim se uspješno predstavlja Slovenija...

 

KORČULA - Svjetska taekwondo bronca naše Franke Anić osvojena nedavno u meksičkoj Puebli prva je seniorska medalja sa jednog taekwondo SP–u za Sloveniju. Povijesni rezultata naših sjevernih susjeda Korčulanku je doveo u žiži zanimanja tamošnje sportske javnosti, naša je Franka nakon Meksika danima bila sportska tema i heroina 'Dežele'

- Da u Sloveniji sam nakon toga bila u žiži zanimanja medija, iako iskreno, sa ovom brončanom medaljom i ne mogu reći da se nešto posebno promijenilo kod mene - započela je našu 'ćakulu' pod nadstrešnicom iza male improvizirane sportske dvorane nedaleko korčulanskog Hotela Marka Pola. Već godina to je skroman dom  TK Forteca,  čiji je Franka član od početka svoje karijere…

Našoj  pak sportskoj javnosti Frankina priča je vjerojatno poznata. Donekle slična onoj o Jakovu Faku, ali samo u dijelu kojem je poveznica Slovenija… Korčulanka, iz Blata po ocu Hrvatica, po majci Slovenkinja već je treću godinu slovenska reprezentativka do 67 kg. Od prošle godine i olimpijka, trenutno njihova najuspješnija taekwondo natjecateljka.

U eri naše brončane olimpijke Sandre Šarić u istoj kategoriji objektivno je bilo teško ući u Hrvatsku reprezentaciju, pa se Franka tada odlučila sportske ambicije ostvariti pod zastavom slovenske reprezentacije. Nikada nije rekla, pa ni danas kada u vrhu svjetskih rang lista, da je tada možda bila i 'malčice' zapostavljena od naših stručnjaka. No bilo kako bilo velikim osobnim odricanjem, trudom i bespoštednim radom pod stručnim vodstvom svog trenera Anta Šegedina, dohvatila je prošle godine plasman na Olimpijadu i 5.mjestom ostvarila najbolji plasman SLO  taekwondoa u Londonu. Malo joj je tada nedostajalo do bronce, nakon velike borbe odličje je tada nažalost otišlo u ruke Amerikanke Paige  Mc.Pherson. Godinu poslije na skupu najboljih taekwondo boraca svijeta u Puebli sve joj se vratilo… Frankina brončana priča počela je znatno prije početka SP-a …Trebalo je proći uvjete što se ne samo u Korčuli, nego zapravo nigdje, ni u bližoj ni u daljoj Evropi nisu mogli pronaći…

- Puebla je grad na 2100 m nadmorske visine, krenuli smo tamo puno prije početka prvenstva, radi prilagodbe na taj za sportaše ubitačan prorijeđeni zrak. Prve dana bilo je iznimno teško disati, možete pretpostaviti kako je tek bilo trenirati, osjećali smo se kao  - 'ribe na suhom', ne znam jesam li se uopće do kraja uspjela aklimatizirati. Osjećali smo svi to u borbama, izlazili iz njih 'dišući na škrge' potpuno iscrpljeni – priča Franka.

U 1.kolu na drugoj strani tatamija čekala ju je Ruskinja Anastasie Barysnikova,nositeljica medalje iz Londona, ali i od 2009.g. i sa svih velikih svjetskih natjecanja . Ruskinja je  u Puebli prešla u Frankinu  kategoriju pa nije imala status nositeljice.  Sa više nego uvjerljivih 12:3 Franka je prekinula Anastazijin niz medalja i  odvelo je na megdan protiv Kanađanka Nathalie Iliesco. Nova pobjeda Korčulanke  sa 'nogometnih '  1:0. U 3.kolu nimalo laka borba za medalju protiv Liu Qing iz Macaoa. Kineskinja iz nekadašnje portugalske kolonije, danas samostalnog grada-države, koja je  pred kraj preokrenula meč i došla u vodstvo. No 15 sekundi prije kraja Franka je protivnici  zadala pravi udarac vrijedan i prve seniorske svjetske medalje u povijesti Slovenije.

U borbi za finale izgubila je od kasnije svjetske prvakinje Francuskinje Haby Niare. Francuzi su je, kaže, dobro snimili u svibnju  u Parizu, video snimke njenih borbi vrtjeli  su laptopom u francuskom stožeru neposredno prije same borbe za svjetsko finale.

- Prava je istina ipak da u toj borbi nisam dobro ušla, nisam bila zagrijana, duga stanka tog dana je učinila svoje, ništa mi nije išlo od ruke. Bila sam već i fizički i emocionalno ispražnjena, možda podsvjesno zadovoljna već osvojenom medaljom… - priznaje Franka koja je u Meksiko krenula nakon  zaliječene ozljede koju je zaradila na  US Openu gdje je osvojila zlatnu medalju. Ozljeda je iziskivala operaciju desne šake u kojoj je ugrađena pločica, toj  joj ipak nije smetalo da se iz Meksika vrati sa još jednom  puno većom - brončanom pločicom ..

- Ozljeda i operacija su iza mene, iako se još uvijek nisam potpuno oslobodila straha i podsvjesne kočnice od obnavljanja ozljede . Pritom ne smijem zaboraviti ni suradnju sa poliklinikom Tranfic u Splitu i fizioterapeutom Vinkom Tranfićem koji su mi puno pomogli i koji me prati već nekoliko  godina, a sve  naravno u suradnji  sa mojim klubom u Korčuli -.

Nakon kratkog odmora nakon SP-a krenula je u nove pripreme, ka  novim dokazivanjima i sportskim ostvarenjima .

- Krajnji cilj ovog ciklusa je moja druga Olimpijada i novi pokušaj osvajanja olimpijske medalje. Trenutno sam 6. na Svjetskoj rang listi u kategoriji do 67 kg, očekujem pozivnicu za prvi Svjetski Grand Prix krajem godine u Manchesteru. To su turniri koji se boduju za Svjetsku rang listu sa koje prvih osam u svakoj kategoriji ide izravno na Olimpijadu. To je prvi 'katalizator' koji donosi najvrjednije bodove za normu i odlazak u Rio. Još će biti dva takva natjecanja 2014.g., tri plus završni Grand Prix u 2015. Mislim da imam kvalitetu za izboriti Rio, samo Bože zdravlja -

- Ima li šansi da jednog dana Franka Anić obuče dobok hrvatske reprezentacije ?

- Sve moje reprezentativne ambicije u ovom trenutku vezane su za Sloveniju! Zahvalna sam im što su mi pružili priliku, da toga nije bilo pitanje u kojem bi smjeru otišla moja karijera. Pošteno je s moje strane da im to i vratim, iako bi možda više osobne koristi imala da sam u hrvatskoj reprezentaciji. S druge strane član sam hrvatskog kluba, ispunjavam sve obaveze prema Taekwondo savezu Hrvatske, ovogodišnja sam prvakinja Hrvatske, cijeli sam život na Korčuli i član Fortece. Unatoč svim uspjesima, za mene takva pozicija nije nimalo jednostavna. Ne znam, teško mi je sada u tom smjeru nešto reći, vrijeme će pokazati… Figurativno rečeno ja sam 'hrvatski proizvod' kojim se uspješno predstavlja Slovenija.

- Uspješan 'proizvod' u kojem je utkan ogroman trud, tvoj osobni ali i korčulanskog kluba na čelu sa Antom Šegedinom ?

- Za sve što sam do sad postigla zahvalna sam Forteci i treneru Antu Šegedinu koji me prati od početka karijere. Mali smo klub, radimo u zaista lošim, za vrhunskog sportaša možda i sramotno lošim uvjetima, od materijalnih do infrastrukturnih … No uvjeti nisu uvijek presudni, u Forteci se kada je struka u pitanju radi vrhunski, puno sistematičnije nego u mnogim nacionalnim reprezentacijama. U Puebli sam bila bez mog trenera, no Ante mi je do najsitnijih detalja isplanirao cjelokupni boravak uz projekciju i simulaciju eventualnih suparnica …

- Franka nije jedini izdanak te korčulanske, bolje rečeno 'Šegedinove škole' taekwondoa ?

- Forteca godinama izbacuje brojne kvalitetne borce u raznim kategorijama i sada imamo čitavu plejadu mladih . Još  2004.g. naša Kristina Suvaljko osvojila je medalju na US Openu, donosili smo medalje i pehare sa svih poznatijih domaćih i svjetskih turnira. Klub trenutnom uz mene ima još dvojicu sa statusom vrhunskog sportaša , Dinka Šegedina i mlađeg mu brata Tonija Šegedina . Tu je još jako talentirani Zlatko Batistić, mala  Marija Kunjašić prošle godine kadetska prvakinja Hrvatske. Sve iznimno kvalitetni, sjajni taekwondo borci za koje će se još sigurno čuti. U klupskim okvirima  oni su dotakli 'plafon' i sada čekaju priliku za iskorak naprijed. Razlika između mene i njih je jedino u tome što sam ja dobila priliku da napredujem, a oni još nisu – rekla je na kraju Franka ne zaboravljajući dodati…

- Nadam se da u potragu za afirmacijom oni neće biti primorani  istim ili sličnim putem kojim sam ja morala krenuti…-

Objavljeno u kraćoj verziji u Sportskim Novostima 10.kolovoza 2013

Autor:Nenad Kosović

 

FOTO: Arhiva Franke Anić