Zaslužena pobjeda, iako smo se mučili cijelo prvo poluvrijeme.
Angola nije mogla zadržati taktičku disciplinu svoje igre duži dio utakmice, pogotovo nakon ozljede njihovog ponajboljeg igrača krajem prvog poluvremena.
Osim pobjede, za našu reprezentaciju je iznimno važno i to da unatoč prilično „prljavoj“ igri protivnika, nismo imali ozlijeđenih, jer su po toj temi, nakon odlaska Cindrića, upaljeni svi alarmi.
Što se tiče prvih 30 minuta, može se reći da je odmah u startu iskočilo pitanje zašto opet počinjemo utakmicu bez „pravog“ desnog vanjskog? Tijek utakmice je pokazao da je naš stručni stožer opet bio tvrdoglav ne pruživši priliku od početka Šebetiću ili Martinoviću.
Ta čudna odluka da počnemo sa vanjskom linijom Mamić – Kević – Duvnjak i predugo zadržavanje obrambene formacije 5-1, držali su nas u rezultatskoj neizvjesnosti, većinom u minusu.
Obrana 5-1 s isturenim Duvnjakom dovodila je do ludila protivnike na prošlom Europskom prvenstvu, ali očito je da ta obrana (za sada) ne funkcionira. Nadam se i vjerujem da će to sjesti na svoje mjesto za predstojeće utakmice.
Tek u drugom poluvremenu, kada smo krenuli sa 6-0, utakmica je prelomljena.
Uz napomenu da je Angola u drugom poluvremenu dobila i dva zasluženo dosuđena crvena kartona što ih je uz jednog ozlijeđenog iz prvog poluvremena, skroz izbacilo iz kolosijeka.
Marić na crti te Martinović i Čupić su pokazali ponajviše, uz vrlo dobar učinak Muse i Brozovića u obrani.
Slijedi nam Katar za dva dana, a oni su nominalno dosta jači od Japana i Angole. Bez obzira što je Katar upisao obje pobjede u prva dva susreta, naša ekipa je daleko bolja i tako se treba postaviti odmah u pripremi utakmice. Vjerujem da će naša obrana odraditi svoj dio. Što se tiče napada, činjenica je da izbornik previše luta i traži. Nadam se da je Lino pronašao odgovore jer pravo na loš dan smo potrošili. Od slijedeće utakmice, svaki kiks će bit, skoro pa koban.
Ne smije se ponavljati priča u stilu „danas svatko igra rukomet“, a to zadnjih dana prečesto čujemo iz redova našeg stručnog stožera. Na taj način, glorificirajući nekoga tko to nije, struka podsvjesno zbunjuje svoje igrače. I priprema alibi. A alibi uvijek ima predznak straha.
Respekt - da. Oprez – da, i u svakom slučaju.
Ali, tražiti unaprijed alibi protiv „jakih ekipa u usponu“, meni liči na bakine priče o babarogama za djecu…
Tekst: Tonči Drušković
.................................
Skupina C
Hrvatska – Angola 28:20 (12:11)
ALEKSANDRIJA Dvorana Borg Al Arab. Bez gledatelja. Suci: Belkhiri i Hamidi (Alžir)
HRVATSKA: Pešić (7+1), Šunjić, Marić 4, Duvnjak, Mandić 1, Horvat 1 (1), Kević 1, Šarac, Štrlek 2, Čupić 6 (3), Musa, Mamić 4, Šebetić 1, Brozović 2, Mamić, Jaganjac 1, Martinović 5 (1). Izbornik Lino Červar
ANGOLA: Muachissengue (6+1), Gouveia; Quitongo, Aguiar, Teca 3, Hebo 1, Lopes, Pasqual 1 (1), Maneco 2, Nascimento 3, Tati 2, Chicola 1, Panzo, Pestana 2, Antonio 1, Ferreira 4. Izbornik Jose Perreira
SEDMERCI: Hrvatska 7 (5), Angola 4 (1). ISKLJUČENJA: Hrvatska 12 minuta (Mamić 24, Brozović 38, Musa 46, Šarac 47, 52, Martinović 57), Angola 14 minuta (Pestana 5, Ferreira 5, 33, 50 ck, Chicola direktni CK 38, Antonio 53, Aguiar 58)
Naslovnica: Foto HRS