Nismo vam zaboravili čestitat Uskrs. Naime znali smo da će za vikend bit puno čestitanja i da će se u tom moru čestitki naša zagubit.
Zato smo pričekali Uskršnji ponedjeljak da vam uz utrku 'Marjanska skalinada' zaželimo svako dobro.
U zadnjoj najavi smo rekli, da nastavljamo borbeno i napadamo utrke svaki vikend i to na svim frontovima, pa je tako danas došla na red 8. Marjanska Skalinada
I unatoč prognozama črne bure, orkanskega nevrimena, meteo upozorenja, tri hrabre su se jutros uputile na ovu izazovnu utrku.
A izazovno je bilo u punom smislu te riči jer se do jutros ni znalo hoće se uputit katamaran iz Ubli, jer je tamo od prikjučer kad ga ja zatvorilo nevrime.
Putovanje vam nećemo pripovidat. Pile su se dramine, ali odustajanje ni bila opcija. A Jelena je čak imala podršku tj navijače, našu najmlađu Mrklostrkačicu i njenog tatu.
Po običaju katamaran je okasni i još je sta na malo dalji dok, tako da smo tako izvajane i sanjive od tablete odma išle u šprint do Prve vidilice di smo preuzele startne brojeve.
Došle smo taman u zadnji čas.
A onda još jedan šprint do Matejuške di je bi start Skalinade.
Svakih 20 sekundi upućiva se po jedan trkač/ica, da ne bud gužva po skalama.I tako se uputilo 150 hrabrih skalinaša.
Trčalo se uzbrdo po 819 skala do vrha toliko put opjevanog Marjana.
Ispustili smo dušu već na pola, ali ni bilo kamo, vajalo je destrigat i doć do bandire na vrhu.
Dah smo izgubile digod na 300.skalini... a do vrha nam se prištampavalo, mantalo. Bruntulali smo u sebi, a niki bome i na glas.
Johi meni nikad ništa teže nismo trčale.
Ne znam komu je došla na pamet ova utrka, ali mora bit da je hti nikoga dobro kaznit kad je iša u ovi tanac.
Uglavnom 2 minuta nakon što smo ugazili zadnju skalinu i dobili finišersku medalju, bilo nam je jadno lipo. Zaboravili smo kako smo se patile i da smo govorile, nikad više.
Noge su i dalj e klecale, ali duša je bila ispunjena.
Bravo Mladen Levačić, upravo ovakve utrke koje te doslovno izuju iz postoli i i izbace iz zone komfora, su utrke koje se pamte i o kojima se priča.
Parafrazirat ću jednog dečka sto se s nama spušta nakon završetka utrke i kojemu su noge klecale gore nego nama.
Dakle kaže on, ova utrka ti dođe ka' neki godišnji sistematski pregled i srčani test, jer ako srce preživi ovi stres, vjerojatno si za tu godinu navigan i nećeš partit.
Nismo partile.
Žive smo i neopisivo ponosne i sretne.
A bome smo imali i dva penjanja na postolje (u pojedinačnim kategorijama, od 30-39 Jasna zlato, a u kategoriji 45-50 broncu je osvojila Nikolina.
Bravo organizatorima!
Hvala Ivanu Paviću na super najavama i navijanju
Slijedeće na redu je Jelsa trail.
Lp
Nikolina Oreb