MLADENOVA NOGOMETNA LOZA Nogomet mi u životu puno znači, jednako kao što Smokvici i Smokvičanima znači - Jadran !

SMOKVICA - Geni ti kad-tad, ovako ili onako odrede životni put ...Htio ti to ili – ne. Nema dvojbe da je tako bilo i kod junaka ove naše priče.

Mladena Salečića (32) obiteljski geni  usmjerili su ka dvije velike ljubavi – vinogradu i nogometu. I iz jednog i iz drugog razloga na ovim našim korčulansko-pelješkim prostorima dobro znanom Smokvičaninu. Priču u onom prvom, o njegovim obiteljskim vinogradima, vinovoj lozi, trudu , vinu pa i vinskoj konobi nedavno otvorenoj u Korčuli   ostavit ćemo nekome drugome u nekoj i drugoj priči ,a mi ćemo se uhvatiti njegove nogometne - loze!

Već gotovo dvadeset godina Mladen je u nogometu. Od malih nogu u svom 'Jadranu' , zadnjih desetak njegov kapetan, glavni igrač.

Kako i kada je sve počelo?

'Nisam siguran mislim tamo 2003.g., naravno na Blatini u mlađe-kadetskoj momčadi koju je tada vodio Igor Korunić. Vrijeme je to kada se klub obnovio nakon što se nekoliko godina bio ugasio. Bilo nas je za jednu malu Smokvicu stvarno puno djece, više od dvadeset u momčadi i odmah smo tada osvojili županijsku ligu u tom uzrastu. Tri godine sam igrao za kadetsku momčad, a već u šesnaestoj debitirao za prvu momčad Jadrana'

Od tada pa sve do danas Mladen bez prestanka igra svako prvenstvo. Iskazao se već i u tim prvim svojim nogometnim koracima. Odmah se vidjelo da bi 'moglo od njega nešto biti'. Dobro se sjeća tih početaka…

'Tu prvu godinu bio sam prvi strijelac kadetske lige. Postigao sam 16 golova, bili smo tada prvaci sa devet bodova ispred Zmaja. Danas iz te prve generacije nažalost igram samo ja, a tako je već pet-šest godina. Igrali su do tada još i braća Tomašić - Nenad i Ivan. Od nešto kasnijih generacija bili su u momčadi i sada igraju Antonio, Petar, Ivan svi Pecotići koji i danas igraju i zajedno sa mnom nose momčad. Iz te moje prve generacije izašao je i Dino Pecotić koji je ubrzo otišao u Split , igrao u više klubova višeg rang, prošle se sezone bio vratio u naše redove i igrao pola sezone , nažalost se povrijedio'.

Prošao je Mladen sa Jadranom tri-četiri sezona igranja i u 2. Županijskoj ligi. Od kada su je osvojili i ušli u prvi županijski razred njeni su stalni članovi. Nakon Igora Korunića jednu sezonu u mlađim uzrastima vodio ga je još Dario Pecotić. Potom u prvoj momčadi trener mu je bio i Marko Vlašić 'Čiče', pa Šime Stanišić iz Pupnata, te Hrvoje Radovanović koji ih je prije sedam-osam godina i uveo u Prvu županijsku. Vodio je Jadrana sve do prošle sezone kada su klupu momčadi sa Blatine preuzeli najprije Zoran Petković 'Pele', potom i Ante Prižmić.

Mladena su u Jadranovoj prvoj momčadi uvijek krasile asistencije i golovi. Klupske statistike nažalost ne postoje. Pitamo ga zna li možda broj utakmica koje je odigrao, broj golova koje je postigao za svoju momčad.

'Stvarno nemam taj podatak i teško je reći neki određeni broj. Prvi da tako kažem posao u momčadi su mi ipak - asistencije. Golovi su dolazili usput, a dolaze i danas što bi se reklo 'na iskustvo'. U mlađim uzrastima bilo ih je doista puno, pa u onoj Drugoj županijskoj desetak-petnaest svake sezone. Jednom sam dijelio i naslov prvog strijelca lige i to one sezone kada smo bili prvaci. U ovoj Prvoj županijskoj po meni ipak je bilo više asistencija nego golova, iako sam zadnje dvije sezone bio najbolji strijelac kluba.

Kad smo već kod statistike treba spomenuti i malonogometne utakmice koje Mladen ima na stotine u nogama. I tu je kao i u 'velikom balunu' predvodnik, vođa, asistent i strijelac smokviških momčadi koje redovito igraju na brojnim turnirima koje se organiziraju na našem području. Prošle godine igrao je i Županijsku futsal ligu za MNK'Lumbarda'.

'Uživao sam igrajući za Lumbardu, odlična su momčad i vrhunska malonogometna klapa'

Salečić je već desetak godina kapetan smokviških plavo-bijelih.

'Naslijedio sam Ivana Stipišića prije desetak godine. On je također bio dugogodišnji kapetan. Moram svakako spomenuti Ivana Žuvelu mog sadašnjeg zamjenika. Mladić je iz Blata, već je kod nas šest-sedam godina iako nije Smokvičanin pravi je primjer za svih, zavolio je i Smokvicu i Jadrana.

U kojem je od tih Mladenovih kapetanskih sezona Jadran imao najbolju momčad?

'Teško je reći. Možda je to bilo onih prvih sezona , možda druge i treće sezone u Prvoj županijskoj kada smo uglavnom bili u momčadi svi sa otoka Korčule. Bili smo tada najbolji kao ekipa i klapa, krasio nas je taj momčadski duh. Ostvarili smo tada do sada i najbolji plasman 6.mjesto. Igrački pak čini mi se najjači zadnjih godina, iako to na kraju nismo pokazali plasmanom na ljestvici.

Zadnjih sezona bilo je u redovima i plavih i pojačanja sa strane . Najviše iz susjednog Blata i Zmaja, pa i iiz daljih destinacija. Neki, kao recimo Ivica Grbeša i vratar Ante Vukorepa stigli su iz splitskog nogometnog bazena i postali su recimo tako pravi Smokvičani. Neko vrijeme će trebati da za prvu momčad stasaju sadašnje mlade snage sa Blatine koje vode treneri Luka Cetinić i Dario Pecotić.

'Pojavila se sada jedan dobra generacije. Već proteklu sezonu u momčad su ušla četvorica šesnaestogodišnjaka. Pored ostalog i radi njih sam još tamo. Mislio sam se povući , ali dok oni to ne stasaju ipak sam odlučio i dalje pomoći'

Priča nam Mladen onako polako, odmjereno , staloženo , gotovo pa tiho ...'Bockamo' i kažemo mu 'čista suprotnost onoga na travnjaku'…

'Istina! Bilo je na terenu ponekad s moje strane i onoga čega se baš i ne ponosim. I gluposti sam znao napraviti. Ali sve se to dogodilo u zanosu nogometa u žaru borbe. Nogomet mi previše znači, živim za njega. Priznajem da mi se zna dogoditi da zbog poraza na nogometnoj utakmice ne mogu ni spavati. Ponekad se zamislim i pitam je li mi to treba !? Znam zaboraviti i na posal što me doma čeka zbog baluna, skoro da sam ovisnik o njemu'.

Već neko vrije pokušava se ostavit nogometa ali mu kaže - ne ide.

' Nije se lako na to odlučiti. Meni je nogomet važna životna stavka. Drži me i to što znam da kad bi se povukao da bi vjerojatno sa mnom otišlo još pet-šest sadašnjih igrača'.

Zadnjih sezona i Uprava je doista puno napravila da klub napravi iskorak . U svakom pogledu. Uređeno igralište, rasvjeta, ograda , tribine , nove svlačionice .

' Moram pritom istaknuti našeg Tudora Didovića koji je zapravo sve to svojedobno pokrenuo i da njega nije bilo Jadran sigurno ne bi bio ni dvadeset posto što je sada. Kuzma Tomašić je nastavio također uspješno. Naravno i jedan drugi imali su i imaju podršku mnogih prijatelja Jadrana. Smokvica živi za Jadrana, Jadran je Smokvici sve ! Treba svakako spomenuti i Hrvoja Radovanovića čiji je doprinos klubu zaista nemjerljiv. I na klupi i izvan klupe, mislim da nam on sada puno nedostaje'.

Iza Mladena i smokviških nogometaša sezona je u kojoj se možda nisu iskazali bajnim plasmanom u ligi.No zato su dali sve od sebe u Kupu gdje su ostvarili povijesni uspjeh i igranje u Finalu županiskog Kupa.

' Žal za tim Finalom ostaje. Prilika je bila, imali smo u jednom dijelu utakmice trećeligaša Neretvu , 'voda im je bila do uši'. Imali smo mi i solidnih utakmica i u Prvenstvu, možda smo bili malo kratki sa igračkim kadrom. Dvanaest-trinaest igrača je podnijelo sezonu koja je na sreću bila bez ozljeda i previše kartona. Zbog korone proteklih godina nije bilo 'Jadranove noći', pa smo problema imali i na financijskom planu. Ali smo sezonu ipak uspješno izvukli do kraja'.

Usput ove godine tradicionalna'Jadranova noć' je za koji dana, bit će 10.kolovoza što će sigurno olakšati predstojeću sezonu .

Hoće li se Mladenova ljubav za nogometnom loptom možda jednog dana kada 'objesi kopačke o klin' dodatno produbiti. Ima li afiniteta biti trener?

'Obavezno! U tome se vidim sigurno! Ne znam kada, ali volio bi da se to dogodi, da pomognem Jadranu i na takav način. Nadam se da ću moći. Bez obzira na posao vinogradara i vinara. Osim toga imam dva sina, pet i deset godina, nadam se da bi i oni mogli mojim putem'.

Kako je recimo Mladen pored vinove loze slijedio i nogometnu lozu Salečića ?

'U familiji otac mi je malo igrao, počeo je navigavat kao mlad. Sa materine strane njenom ocu, mojem djedu Milivoju'Mili' Tomašiću nogomet je bio život! Mogu slobodno reći da je on prije dvadesetak godina skuoio ljude, opet pokrenuo klub A i mene kao klinca zasigurno navukao da počnem trenirati nogomet. Genima sam nema dvojbe potegao na njega, valjda će i moji sinovi to isto povući od mene. Iako u tom smjer nište ne treba raditi - na silu…'

Za kraj smo se ipak malčicevratili i onoj njegovoj drugoj ili možda prvoj ljubavi – vinovoj lozi.

'Ubitačno naporan posao kojeg također ne možeš radit bez ljubavi prema njemu. Do sada sam uvijek nalazio vrijeme i način da se uz to posvetim i nogometu. Iako rekao sam već razmišljam o prestanku. Ne želim na Blatini biti da tako kažem 'na pola'. Zbog toga sam nakon tog po danu fizičko napornog rada na svakom treningu. Doslovce protekle sezone nije bilo treninga da nisam bio na njemu. Nekad je to meni bio opuštanje, sada je to već priznajem polako počelo biti naporno. Gušta je sva manje, ali na treninge dolazim jer osjećam da kao kapetan moram tamo biti radi ekipe . A Izgledada će tako i dalje neko vrijeme morati i - ostati '.

Za finale našeg razgovora nam je onako 'po smokvišku' priznao...

'Uf osta sam izgleda - živ! Intervjui mi i nisu neka jača strana. Lakša je za mene 'cili dan rabotat u poju' i nakon toga odradit 'trening baluna na Blatini nego - ovo...!'