Mark Bosnich: Ponosan na svoje hrvatske korijene i sretan zbog oproštenih mladenačkih grijehova!

BLATO – Za njega su znali reći da je 'enfant terrible' svjetskog nogometa. Bivši vratar Aston Ville, Manchester Uniteda, Chelsea i australske reprezentacije, sjajnim je obranama, ali i aferama i ekstravagantnim ponašanjem često znao biti udarna vijest i ne samo sportskih medija… Mark Bosnich Australac hrvatskih korijena, danas 42-godišnjak, još uvijek dječačkog lica i vječitog osmjeha, ugodan i iznimno susretljiv sugovornik. Njegovi roditelji su iz Blata na Korčuli, gdje se ovih dana opet vratio. Već po peti put...     

 - Ostajem još nekoliko dana, potom letim za London sresti se sa starim  poznanicima iz Premier Lige, onda nazad u Sydney - rekao nam je na solidnom hrvatskom začinjenim blatskim naglaskom i dijalektom. Kaže da u zadnje vrijeme uživa u učenju hrvatskog jezika.         

- Na Korčuli i Splitu sam u posjetio barba Petru i barba Donka, tetku Marici, nažalost neću stići na proslavu 25-godina Udruge BŠK Zmaj 'Red Dragonsi' – rekao nam je prilikom susreta sa članovima te dobro znane i iznimno aktivne navijačke skupine…                                                                                                                                     

 Prestao je aktivnim igranjem 2008.g. zadnji klub na Starom kontinentu bio mu je Chelsea, potom povratak i još desetak utakmica na najmanjem kontinentu nakon kojih je objesio kopačke i rukavice o klin u svlačionici Sydney Marinersa. Nogometu je ostao vjeran kao komentator i analitičar Fox TV-a. Za njih zadnjih nekoliko godina radi uglavnom englesku Premier ligu, EU Ligu prvaka, australsku 'A ligu', utakmice nacionalne selekcije. Za istu TV kuću bio je analitičar proteklog SP–a u Brazilu. Afiniteta da bude trener kaže  nema, smatra da će na ovaj način više doprinijeti popularizaciji nogometa u Australije gdje 'soccer' ima rang tek četvrtog sporta…  

Kako sada sa vremenskim odmakom vidi svoju rekli bi, u puno segmenata 'burnu' karijeru…                                                                                                                                  

- U početku mi je nedostajalo što nisam više 'in'… Bilo je malo dosadno, nedostajala mi je svlačionica, društvo, travnjak… Angažmanom na televiziji pronašao sam pak opet sebe u nogometu. U onom igračkom i natjecateljskom dijelu uživao sam na jedan, a sada kao komentator i analitičar uživam na drugi, također lijep i ugodan način koji me ispunjava…           

 - Karijera vam je pak često bila ispunjena aferama, suspenzijama,kaznama ?              

 - U životu svi griješe, posebice kada su mladi… Često sam griješio, ali sam pritom dosta toga i naučio. Pokušao sam mijenjati sebe, no to je bilo tada jako teško. No nakon grešaka uvijek sam znao reći 'oprosti'. To radim i danas, još jednom se ispričavam svima koje sam kao mlad možda uvrijedio ili ih povrijedio, svojim postupcima napravio štetu. Griješio sam ipak ponajviše na svoj račun i problemima koje sam upadao najviše sam osobno kumovao. No s vremenom sam shvatio da je to u nekim situacijama bio rezultat i toga što sam bio okružen ljudima kojima sam vjerovao, a tek kasnije došao do saznanja da isti nisu bili moji pravi, iskreni prijatelji          

 Za ono 'uvrijedio i povrijedio' vjerojatno je ponajviše mislio na onaj nepromišljen pozdrav uzdignute ruke prema navijačima Tottenhama za kojeg se odmah svima iskreno ispričao. Tvrdi da je imao potpuno drugu i sasvim bezazlenu namjeru, zapravo šalu, sasvim suprotnu od onoga kako je protumačena. Uostalom tada je, kaže, digao lijevu ruku, a ne desnu, koja je ono, za što mu bi ga, priznaje i sam, sasvim opravdano trebalo osuditi… 

Mark  je u jednom dijelu svoje karijere imao problema i sa drogom. Svjestan je te svoje velike greške, priznaje da to nije bilo primjereno jednom svjetski poznatom nogometašu, uzoru mladima. Sada, kao ocu to mu je posebice krivo. Usput, iza sebe ima dva službena braka, a sada je u sretnoj vezi sa Sarah, majkom njihove dvije i pol godišnje kćerkice Alegre, Markova djeteta prvijenca.                            

Usprkos svojim nestašlucima Bosnich je u sedam sezona u Engleskoj napravio zavidnu igračku karijeru. Najduže, i srcu mu najviše priraslo je razdoblje prevedeno na Villa Parku u Birminghamu, no rezultatski jače je bilo igranje na Old Trafordu za Manchester United s kojim je osvojio Premier ligu i naslov svjetskog klupskog prvaka. Za Chelsea je pak  najmanje branio. Karijerom ga je međutim često pratio taj imidž 'nestašnog dečka', nediscipliniranog, svojeglavog… Sir Alex Ferguson u svojoj autobiografiji je napisao da je Mark bio 'terrible professional' aludirajući na njegov i ne baš sportski način života…   

 - Njegovo je pravo bilo da je tako napisao. Možda ću jednog dana kada budem u njegovim godinama i ja pisati autobiografiju, materijala imam. Biti će naravno mjesta i za njega. No ne osvrćem se puno na to, nevažno je to za  razliku od činjenice da me najveći svjetski trener kao vratara jako  cijenio. Dokaz tome je da sam na inzistiranje Sir Alexa jedan od rijetkih, ako ne i jedini nogometaš kojeg je dva puta pozivao u Manchester United i dva puta potpisivao ugovor –

 Uz legendu svjetskog trenerskog poziva Bosnich se sjetio još jedne legende i to one vratarske s kojim je svojedobno dva mjeseca radio na treningu. I to upravo ovdje, na Korčuli, u Blatu, u mjestu svojih korijena…

- Za mog drugog posjeta Blatu 1987.g. kao 15-godišnjak imao sam ludu sreću da je u to vrijeme trener BŠK Zmaj bio čuveni Vladimir Beara. Bez premca u povijesti nogometa najbolji svjetski vratar. Puno vratarskih tajni koje mi je tada otkrio, kasnije su mi jako puno koristile, iskreno ga pozdravljam ovim putem …  

Za kraj je još jednom htio istaći svoju vezu sa Hrvatskom, pokazujući da su korijeni sa početka priče s vremenom počeli 'nicati' i u nešto više…                                         

- Ponosan sam što u meni teče hrvatska krv… Stoga sam jako sretan da su mi moja familija na Korčuli i moji Blaćani oprostili greške koje sam u mladosti pravio. To mi je zaista važno, puno mi to znači jer se namjeravam ovdje sve češće vraćati. Ako Bog da ubuduće namjeravam svake godine ljeti biti u Hrvatskoj i mojem Blatu! 

 

Objavljeno u Sportskim Novostima 01.kolovoza 2014.g. 

Tekst i foto u Galeriji slika: Nenad Kosović   

Fotografije snimljene u prostorijama Udruge snimili Red Dragonsi