
KORČULA – Evo malo vaterpolo sadašnjosti, ali uz nju vezanu i malo vaterpolo povijesti…
Priča i poveznica za naš prilog dva su vaterpolo kluba iz dva mala grada - njemačkog Neustadta i još puno manjeg dakako naše Korčule…
Dakle najprije o onom što se ovih Uskršnjih dana događalo na korčulanskom bazenu kada se dobrano zapjenila voda u njegovo školjci. Ne samo radi uobičajenih kapekaških treninga već i mladih vaterpolista pristiglih iz Njemačke.
SC Neustadt sa dvije uzrasne kategoriji (U16 i U18) organizirao je šestodnevni kamp u Korčuli. Boravili su u novom korčulanskom Hotelu 'Moro Inn ', a trenirali dakako i na Gojkovom bazenu. Prijevoz im od mjesta do mjesta nije bio potreban, jednako kao i u slobodno vrijeme povremeni posjet gradu Korčuli.
' Dobro nam je došlo to svakodnevno desetominutno pješačenje do bazena taman za zagrijavanje', započeo je s nama ćakulu Peter Jacque , njihov trener. Zakoračio je već nećete vjerovati u osmo desetljeće, u sedamdesetišestoj je ! Sam nam se onako u šali pohvalio da ga u klubu zovu 'djed-trener' ! Iako bi svojim izgledom i vitalnošću svakog tko ga prvi put upozna prevario o svojim godinama. Peter je zadnjih desetak godina zadužen za rad sa svim mlađim uzrastima.

' U Korčulu smo doveli njih ukupno 22 igrača u dvije selekcije. Radimo svaki dan i ujutro i poslijepodne. Jedino smo za Veliki petak imali samo jutarnji trening. Pritom smo zajedno odradili trening i utakmicu sa kombiniranom momčadi mlađih kategorija KPK-a. Bilo je doista svrsishodno, uvjeti odlični kako na bazenu tako i u hotelu. Sve što smo planirali to smo i odradili. Odmah da kažem da sam se i u toj jednoj trening utakmici još jednom mogao uvjeriti kod vaše djece koliko su talentirana i koliko imaju smisla za vaterpolo. Zadnje tri godine dva puta smo bili u Hrvatskoj, oba puta u Zagrebu gdje smo trenirali i igrali sa vršnjacima 'Medveščaka' i 'Mladosti', a evo sada smo u Korčuli ' rekao nam je Peter u njemačkim okvirima dobro znani vaterpolo stručnjak.
Nekada je vodio prvu momčad SC 'Neustadt' u Bundes vaterpolo ligi. Danas je klub u drugom tamošnjem vaterpolo razredu, ali na dobrom putu povratka u elitni razred. U klubu osnovanom još daleke 1900.g. iz malog njemačkog grada (Neustadt ima pedesetak tisuća stanovnika) fokus rada je na mlađim uzrastima, u vrhu su njemačkog vaterpola. Poveznica je dakle slična i sa KPK. Doduše nemaju neku evropsku ili titulu nacionalnog Kupa kao što ih u svojoj povijesti ima KPK i nisu nikada bili državni prvaci u mlađim uzrastima kao što je to uspjelo u nekoliko navrata 'kapekašima'. Svejedno itekako se diče svojim uspjesima u mlađim uzrastima.


'Bili smo jednom treći, jednom drugi u Njemačkoj . Želimo konačno da u nekoj od ovih mlađih selekcija budemo i državni prvaci , pripremamo se za završni juniorski 'U-18 Final Four' . I ovaj vaterpolo kamp u Korčuli smo i organizirali u tom cilju' dodaje Peter koji je zadnjih dvadeset godina gotovo pa ljetni stanovnik Hrvatske! I to tu preko puta Korčule, u Orebiću gdje ima svoju kuću. Svojedobno je stigao ovamo ponajviše zahvaljujući jednom vaterpolisti - još jednoj zajedničkoj poveznici sa KPK…

Svi koji su i malo vezani za vaterpolo na ovim našim korčulansko-pelješkim prostorima znali su Mira Ljubića. Igrao je nekada ljeti za KPK u onoj Drugoj hrvatskoj vaterpolo ligi , pa za 'KVAŠK' iz Kučišta-Vignja i 'Tornado' iz Prigradice , u ne tako davno jako popularnoj ljetnoj Pelješko-korčulanskoj vaterpolo ligi. Kao igrač ili navijač redovit i na Prvenstvima grada Korčule u vaterpolu. Sjajan vaterpolist, imponirao svojom korpulentnošću i dakako vaterpolo umijećem. Rođen u Sarajevu, a malo je reći veliki zaljubljenik u vaterpolo igru. Ratni vihor početkom devedesetih godina doveo ga je u Njemačku. Skrasio se najprije u Manheimu gdje je i započeo igrati vaterpolo. Kasnije je punih šest godina igrao u SC Neustdat. I to u Bundes ligi prvom razredu njemačkog vaterpola. Za njega i našeg sugovornika Petera Jaucquea vezani su i najvećih uspjesi tog kluba.
'U sezoni 1998.g. sa Mirom Ljubićem smo se plasirali na 'Final Four njemačkog prvenstva. Bili smo domaćini, nažalost u konkurenciji 'Spandau' , 'WASPO Hannovera' i 'Neu Koelna' na kraju smo bili četvrti , ali svejedno bio je to ogroman uspjeh za nas. Miro je bio sjajan vaterpolist, onako snažan visok oko dva metra, sa svojih 140 kila, uz to i ljevoruk, igrao je ponajviše centra. Cjelokupnu taktiku i igru tada smo njemu podredili. Bio je zaljubljen u vaterpolo, gotovo nevjerojatno podređen njemu. Stanovao je četrdeset kilometara daleko od bazena, ali je svakodnevno putovao na jutarnji trening i već pola sata prije trening bio prvi na bazenu! Nakon što je prestao sa aktivnim igranjem vaterpola ostao je uz vaterpolu i usješno igrao je za naše vaterpolo veterane. Veliki zaljubljenik u vaterpolo , odličan igrač iznimno drag čovjek. Miro Ljubić nažalost mlad je preminuo prije pet godina , u veljači 2018.g. u 48.godini. Ljeto ili dva prije zadnji smo ga put sreli, a gdje drugo nego na tribinama 'Kapeka' za vrijeme održavanja Prvenstva grada. Da 'jabuka ne pada daleko od stabla' potvrđuje i danas njegov 17-godišnji sin Tin. I on je u ovom mlađahnom vaterpolo društvu koje je ovih dana stiglo na pripreme u Korčulu.
'Miro je malog Tina još kao dječaka svakodnevno dovodio na treninge i njemu usadio tu ljubav za vaterpolom. Na oca je , visok, ima tu njegovu vaterpolo 'žicu' i talent. Trebao bi malo još poraditi na kondiciji i plivanju. Zna on to i jako se trudi se da to popravi' , kaže nam Peter.

Mirova nasljednika mladog Tina pak nismo uspjeli upoznati. Baš kad smo razgovarali, a dan prije njihova povratka u Njemačku zbog grlobolje i lagane temperature ostao je u hotelu i izostao sa treninga. No obzirom na sve prethodno navedeno o Miru Ljubiću, velikom vaterpolo fanu, velika je i vjerojatnost da ćemo uskoro slično čuti i o njegovom sinu Tinu...
I podsjetiti nas još jednom na njegova oca Mira - strastvenog vaterpolistu i svima dragog čovjeka…

Vaterpolo momčad KPK u kojoj je igrao Miro:
S lijeva na desno...Stoje - Trener pok.Perica Richter, Goran Pavičić, Ivo Onofri, pok. Miro Ljubić, Zlatko Todorović, Ivo Andrijić, Dario Trojan, Stanko Momić
Čuče: Filip Cebalo, Nikola Granić, Andrija Fabris, Nikola Bernardi i Andrija Komparak
Napisao: Nenad Kosović
Fotografije: Arhiva SC Neustadt, KPK, privatni arhiv obitelji Ljubić i g. Petera Jacquea




