KORČULA - 'Volje i entuzijazma imam da napravimo kvalitativni iskorak  u radu u Korčuli, koja je uvijek u hrvatskom vaterpolo davala sjajne igrače.

Moramo se okrenuti tome, ali svakako imati i ambicije o rezultatskom iskoraku. Možda nakon 1.B lige s vremenom, bude li to moguće da igramo Prvu pa i  A2 Regionalnu ligu. To su nekakvi 'snovi' ali nisu odlučujući, nisu imperativ...'

Tako je početkom listopada 2019.g u naš diktafon zborio Zoran Mustur kada je preuzimao mjesto šefa vaterpolo struke u KPK-u. Dvije i pol godine kasnije nekada jedan od najpoznatijih vaterpolista na ovim prostorima, potom i uspješni vaterpolo sručnjak odlučio je otići iz Korčule, prepustiti mjesto drugome.

Razlog odlaska nema nikakvu negativnu konotaciju. Dapače na kraju puta zadovoljan postignutim je bio i Mustur, zadovoljni su suradnjom sa iskusnim stručnjakom u ove dvije i pol godine bili i u klubu sa adresom na Gojkovom bazenu. Rastanak više nego prijateljski, gotovo pa obiteljski, rastanak ' u lijepom' , bez ikakvih trzavica. Na zajedničkoj večeri pomalo i obostrano emotivan, iskren…

'Odlučio sam tako. Znao sa da mi neće biti lako nakon takve odluke jer u ova dvije i pol godine KPK i Korčula su mi se 'uvukle pod kožu'. Ali s druge strane godine su tu , šezdeset i osma kuri. Sve više mi fali energije, sve su mi teže padale klupske obaveze, počevši od večernjih odlazaka na trening pa do putovanja, vođenja utakmica. Slično je bilo kada sam, sada već davno, završavao igračku karijeru, kad mi je bilo sve teže dolaziti na treninge, teško mi bilo plivat, trenirat i onda odlučio da bude dosta ', rekao nam je Zoran kada smo ga nazvali tjedan dana nakon.

I odmah mu spomenuli one njegove 'snove' s početka teksta kada je dolazio na Gojkov bazen.

Jesu li mu se barem dijelom ostvarili ?

'Bez daljnjeg većim dijelom - jesu! U svim tim parametrima stvari smo gurnuli naprijed. Kad u Prvoj ligi uđete u play-off onda znači da smo valorizirali našu djecu , ponajviše tu generaciju 2003/2004 koji su pretežno igrali, naravno uz pomoć par iskusnih igrača. Pa čak i oni naši nešto stariji, naši juniori napravili su iskorak naprijed, bili su sedmi u Hrvatskoj , šesti u Kupu što nije mala stvar. Funkcioniralo je to dosta dobro, ali naravno da se još dosta toga moglo uraditi i da su i dalje prisutni neki problem. U prvom redu problem kontinuiteta rada koji nedostaje i koji se teško prihvaća kod sedamnaestogodišnjaka i osamnaestogodišnjaka, a koji je potreban da na kraju 'izađeš' kao pravi igrač'. Nedostaje taj proces kada su treninzi u pitanju koji bi trebali trajati devet-deset mjeseci godišnje. Vaterpolo je iznimno težak sport u kojem je kontinuitet rada iznimno važan, zapravo najvažniji'.

Vječiti problem Korčule je i taj odlazak nakon srednje škole?

'Kada je u pitanju prva momčad u klubu će i dalje postojati problem kompletnih treninga u Korčuli. No to je problem kojeg je KPK imao oduvijek. Treniramo ih do mature, a onda što najviše možemo napraviti je improvizirati i to budu li studirali u Dubrovniku ili Splitu. Za Zagreb je to već skoro pa nemoguće. Privoljeti ih da eventualno dolaze doma, da odradite makar jedan ili dvaput tjedno koji zajednički trening i utakmicu. A uz studentske obaveze to nije njima nimalo lako. Nažalost u tom će se smislu u klubu jednostavno i dalje morati improvizirati'.

Malo je reći da je Mustur iskusan trener, sa 'puno utakmica u nogama' u vrhunskim ligama i evropskim natjecanjima, ali ipak KPK i Korčula su mu bili nešto novo.

Bio mu je to prvi trenerski izazov u nekom hrvatskom klubu...

'Mislio sam i ranije prestat raditi kao trener. No zbog nekih osobnih životnih situacija koje su mi se dogodile, vaterpolo mi je bila jedna terapija. Sretan sam i zadovoljan sam što sam tu 'terapiju' pronašao klubu i gradu gdje sam mogao pomoći prenijeti moje znanje, iskustvo…Čumbelić, Duhović, Čale, Caktaš, Tedeschi, Fabris i ostali da ih sada ne nabrajam svih, svi su oni po mojem mišljenju napravili iskorak. Naravno nešto idealno je uvijek teško postići , zapravo to je uvijek 'nemoguća misija'. Za razliku od drugih sredina gdje sama radio, rad u Korčuli je za mene bio specifičan, morali smo puno toga improvizirati kada je u pitanju prva momčad. Pritom smo uvijek uspijevali nalaziti rješenja ,a i to je stvar koju ne treba podcijeniti, jer nije lako ni improvizirati u uvjetima i male sredine.

Uz njega napredovali su zasigurno i dvojica mladih korčulanskih trenera, a što je bio i jedan od ciljeva dovođena iskusnog trenera.

'Opet se vraćam onoj već prije rečenoj borbi za kontinuitet rada u klubu koji plodove daje u prvoj momčad. To je jedna borba s kojom KPK treba biti uporan i nastaviti. Zato sam inzistirao na Prvoj ligi koja donosi tu ozbiljnost i taj profesionalniji odnos. Puno sam puta o tom problemu razgovarao sa svojim pomoćnikom Marjanom Kosovićem. Moram reći da mi je u proteklom razdoblju Marjan puno pomogao. Zajedno smo napravili jedan stil rada, bilo bi dobro, a to mi je i želja, da on nastavi ono što smo zajedno započeli.Najbolje poznaje igrače. Kvalitetan je trener i nadam se da će on to preuzeti i da će Uprava imati povjerenja u njega. Bilo bi mi drago da ga podrže. Druga je stvar, odnosno ne znam da li on to hoće i želi. Moje je mišljenje da on to može da ima i energiju, znanje i kvalitetu za to, da je u ove dvije i pol godine uz mene u svakom pogledu napredovao . Lovor Lozica također , koji je istina u proteklom razdoblju radio sa najmlađima i sa jednom drugačijim problematikom. Lovor je također stručan, perspektivan i ozbiljan trener. Korčulanska su to 'djeca', , a ono 'djeca' naravno kažem uvjetno zbog razlike u godinama koja je među nama. Njih treba podržati , treba ih čuvati , gajiti , rekao sam to ljudima u klubu. Korčula je mala u kojoj 'svi znaju sve i svi su vaterpolo trener'. Marjana i Lovora treba pustiti da mirno rade, treba ih podržavati i stalno im davati 'vjetar u leđa'. Talenata će Korčula uvijek imati, ali nažalost i one već prije spomenute problematike. Jer ne vjerujem da će u Korčuli tako skoro otvoriti neki fakultet da bi se barem dijelom mogli mladi igrači zadržati. Bilo bi šteta ne nastaviti Prvu ligu, sve ostalo bilo bi jedno uljuljivanje i spavanje, vraćanje na staro.

Odlaskom Zorana Mustura otvara se pitanje još kojeg trenera u klubu.

'U svakom slučaju nedostajat će barem jedan trener . I u bazi i pri prvoj momčadi. Klub će morati i dalje ulagati u struku. U svakom slučaju je to ionako i bez mog odlaska jedan proces kojeg stalno treba pratiti'.

Zadovoljan je Musturu i radom sa mlađim kategorijama.

'U mlađim kategorijama oni spomenutih problema kontinuiteta nemamo, a to se vidi i po rezultatima. No to je ipak jedna druga i drugačija razina. U KPK je baza jako dobra, ali koju treba postepeno pripremati za prihvaćanje onog prije spomenutog kontinuiteta rada i treninga koji je u budućnosti nužan, da im to u sportskom dijelu postepeno postane način života. Bazu treba usmjeravat, još uvijek se velikim dijelom sve svodi na talent koji je samo jedan preduvjet da možeš doći do željenog cilja. Djeci treba u glavama ugraditi taj rad, da bude još profesionalniji, da ne kažem ekstremniji'.

Što bi kao jednom iskusnom treneru koji je kao vrhunski, svjetski poznati igrač i trener cijeli život u vaterpolo, trebalo u budućnosti napraviti da KPK bude, nećemo reći u vrhu HR vaterpola, već jedna nazovimo je tako prvoligaška konstanta ?

'Kao prvo klubu bi od Uprave , preko baze pa dalje trebala biti 'vodilja' da Prva liga bude uvijek glavni cilj. Iskreno u tom dijelu ne može se računat samo na domaće igračke snage, trebat će dijelom i ulagat u pomoć igrača sa strane. Od domaćih igrača koji se vrate sa studija tražiti da počnu igrati na razini potrebnoj za Prvu ligu neće biti puno koristi. Treba uvijek pronaći dva-tri igrača sa strane. Moja, nazovimo je tako 'formula' , je pronaći dva-tri igrača koji bi radila u turizmu, dati im stalan posao u Korčuli i još ih platiti da većim dijelom godine budu tu. Naravno da zato treba malo više financijskih sredstava, ali nije ni to nemoguća misija. Korčula za to ima potencijala i u vaterpolskom i ovom drugom dijelu'.

Zoran je cijeli život u bazenu ili uz njega sigurni smo da neće potpuno 'dignuti ruke' od vaterpola…

'To sigurno - ne ! Ali u isti tako ne i smislu nekih preveliki obaveza! Naravno da ću ostati uz vaterpolo. U Rovinju gdje ima stalni boravak otvaraju novi bazen, zamolili su me u Vaterpolo klubu 'Delfin' da im pomognem pri organizaciji, da im malo 'pretresem' struku. Onako bez obaveza da moram dolaziti, mogu to raditi, uvjetno rečeno i iz Korčule i iz Boke. To je neka ideja, ali to još nije zaživjelo, nije definitivno, još je kod mene osobno 'hoću-neću' , vidjet ćemo. To bi bilo onako čisto amaterski, prijateljski, bez stresa. Ali najprije da se malo odmorim ...'

Na onoj oproštajnoj večeri nakon Medveščaka rekao je Zoran da ovo nije 'zbogom' već doviđenja Korčuli i kapekaškom klubu ?

'Prijatelji uvijek ostaju prijatelji! Meni je Korčula ostala kao novi dom. Grad i klub uvijek će mi biti jako draga usputna stanica iz Rovinja ka Boki. U Korčuli sam proveo jedno lijepo razdoblje u svom životu, doista mi je grad, klub, ljudi, igrači...Svi su im 'ostali pod kožom', sa puno lijepih uspomena koje i dalje treba njegovati'.

Nema dvojbe da je i Zoran Mustur ostao Korčuli i Korčulanima, svim kapekašima - pod kožom…

I nama kao mediju kojem je uvijek bio malo je reći dostupan. Vječito na raspolaganju , uvijek ugodan i drag sugovornik.

Sigurni smo da će nam i poneka buduća, pa bila to i 'usputna ćakula' sa  Zoranom Musturom kao i uvijek biti puna vaterpolskih - fabula ! 

 Razgovarao i napisao: N.Kosović 

Foto: Arhiva Marko Polo Sporta