U vrijeme kad je cirkusanata oko nas sve više, a atmosfera sve kiselija,
kad je osmjeh postao događaj, kad se ljudi gledaju u ekrane umjesto u oči, kad pitanje nije postoji li život nakon smrti već postoji li prije nje, da bi život bio vrijedan življenja čovjek naprosto treba neki odušak, neki ispušni ventil, nešto što ga ispunjava i čini ga sretnim.
Nama miljenicima Caisse to je šah; za tablom se osjećamo živima, izražavamo se figurama, gambiti i rokade postaju naše misli, riječi i djela - cijeli vijek proživimo u tih 3-4 sata bitke na tabli sa 64 polja.
Tog 27. travnja svanulo je sunčano i toplo jutro; u Dan Gospodnji put nas je odveo u Metković - u 2. kolu 4. hrvatske šahovske lige jug Šahovski klub Vela Luka gostovao je kod metkovskih prijatelja tražeći bodove nakon poraza u prvom kolu.
Protivnik nije od onih na kojima ćete se vaditi - u svojim redovima imaju FIDE-majstora, četverokategornike i trećekategornike; od 6 igrača pet im ima neku kategoriju i domaćinski teren.
Na obalama Neretve odigravala se rovovska bitka; u 15 sati pokrenuti su satovi i ples je mogao početi.
Nakon prvih sat igre situacija je relativno izjednačena na većini ploča.
I tada, rađa se nada u pozitivan ishod - šahovski genij našeg Duška Cvjetkovića još jednom je zablistao u punom sjaju i naša uzdanica na trećoj ploči nakon velike materijalne prednosti donosi velolučkim šahistima prvi bod.
Nažalost, ostali šahisti s Korčule nisu te nedjelje bili tako nadahnuti i redom gube svoje mečeve; nakon skoro tri sata igre nadjačani smo na prvoj, četvrtoj, petoj i šestoj ploči.
Aktivna je bila još druga ploča na kojoj se vodio pravi pozicijski rat našeg Mojmira Jovanovića protiv Slavka Bakalara; predstavnik ŠK Metković, misleći prvenstveno na obranu, ukopao se u svojoj defanzivnoj igri ništa ne prepuštajući slučaju.
Prateći paralelno bitku na drugoj ploči u Metkoviću i onu na Opus Areni u Osijeku, bijasmo napeti kao strune.
I tada, nakon gotovo 4 sata igre, meč završava bez pobjednika; remi za konačnih 4.5 : 1.5 za ŠK Metković.
U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi - stisnuli smo ruke i iskreno čestitali domaćinu na boljoj igri i zasluženoj pobjedi.
Tekst i foto: Ivan Plantić