
Jučer smo se oprostili od istinskog zaljubljenika u more i jedrenje, a kad malo bolje promislim i zadnjeg pravog korčulanskog jedriličara.
Vinko Sessa cijeli je svoj život proveo uz šum mora, fijuk vjetra i škripu jedara. U brojnim posadama domaćih i stranih kutera, godinama ponajviše u svojom 'Sunčanom', pa kasnije često u posadi na ovim prostorima svima dobro znane jedrilice 'Malo Sunce' i u brojnim drugim, kao jedriličar i skiper.
Sudionik mnogih domaćih i međunarodnih jedriličarskih regata u kojima je jedrio sa velikom ljubavlju i užitkom. Onako punim srcem - za gušt, manje za plasman, postolja, pehare, medalje...
Dobro znan u domaćim i stranim jedriličarskim krugovima kao vrsni poznavatelj jedrenje i kroćenja uvijek hirovitog i nepredvidivog vjetra i mora. Vinko je naš Jadran pa i puno šire od toga imao u 'malom prstu' u što se potpisnik ovih redova i osobno osvjedočio u nekoliko zajedničkih, u navigacijskom i jedriličarskom smislu zahtjevnih ekspedicije na mnoge jadranske otoke, među njima i na one hrvatske najudaljenije - Palagružu, Jabuku ...
Zahvaljujući Vinku ljubitelji onog pravog klasičnog jedrenja imali su svoje štivo i na našem portalu gdje je od njegova osnivanja bio prisutan - često kao natjecatelj, a stalno kao jedan od mentora i suradnika jedriličarske rubrike.
U smiraj godine, u noći na petak Vinko je krenuo u svoju zadnju regatu. Nije uspio još jednom 'uhvatiti vjetar u škotu'... Bonaca - pravom jedriličaru stalni 'neprijatelj' bila je nažalost - jača-...
Dragi Vinko neka ti je laka - vječna bonaca ...
