
U rujnu 2021.g. na naslovnici našeg portal za Ivana Barčota smo napisali 'Izdanak trkačke Vele Luke jak' - imamo prvog korčulanskog otočanina sa odrađenim srednje dugim triatlonom !
Bio je tada to pravi pothvat 23-godišnjeg Velolučanina kojem je u okviru 'Marko Polo Challenge' u Korčuli. Prvom je sa ovih naših korčulanskih prostora tada uspjelo odraditi srednje dugi triatlon 1,9 kilometara plivanja , 90 kilometara bicikliranja i 21 kilometar trčanja! Rekao nam je tada kako 'nema šanse dao zapusti trčanje i triatlon, bez obzira što ga čeka završetak studija na Pomorskom fakultetu i potom odlazak na brod.-
(tada objavljen prilog pogledajte OVDJE)

Ivan Barčot 2021.g. u Korčuli j (Foto: N.Kosović)
Pet godina kasnije ne samo da je Ivan svoje obećanje ispunio već ga je doslovno i - udvostručio!
Danas 28-godišnjak nedavno je istrčao distancu i ono pravog Ironman Triatlona! Challenge Almere natjecanje u Amsterdamu, točnije nedaleko od njega u mjestu Almere (pokrajina Flevoland) koji doduše nema licencu 'Ironmana', već je iz serije triatlonskih natjecanja pod nazivom 'Challenge Family'.No distance su potpuno iste - 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje biciklom i 42,2 kilometra trčanja !
Oni koji se bave ovim kompleksnim i u svim svojim varijantama teškim i iznimno zahtjevnim sportom, ali i oni koji se bave 'samo' jednim od ova tri sporta znaju koliki je našem Ivanu to izazov! Riječ je o najzahtjevnijoj i najnapornijoj varijanti ovog sporta, distanci ne bez razloga nazvanoj 'Ironman' i namijenjenoj osobama čelične volje i izdržljivosti.

Našeg 'čeličnog' Velolučanina kratko smo opet uhvatili nakon povratka iz Nizozemske. Najprije kratki podsjetnik na onaj Marko Polo Cellenge iz 2021, pa 'mrvu' šire o tom njegovom nedavnom pothvatu, rekli bi - povijesnog za sport otoka Korčule...
' Kako se ne bi sjećao tog svog prvog srednje dugog triatlona, tog mog velikog zadovoljstva i sreće i onog našeg razgovora pod korčulanskim Puntom od ulaza u stari grad. U međuvremenu odradio sam nekoliko srednje dugih triatlona. Ove godine želja mi je bila obilježiti deset godina od svog prvog trkačkog natjecanja koje je bilo na Vela Luka Outodorsu. Cilj mi je bio odradit taj najzahtjevniji dugi triatlon. Zajedno sa klupskim kolegom iz TK Maksimir Silvijom Tomcem izabrao sam Amsterdam. Obojica smo otišli tamo svatko sa svojim ciljevima. On da ga završi ispod osam sati što je na kraju uspio i postavio hrvatski rekord, a meni pak jedini je bio cilj da ga u svom prvom sudjelovanju i završim. Utrka se održala u amsterdamskoj četvrti Almere Flora. To je jedan prekrasan dio grada sa uređenim trkačkim i biciklističkim stazama, brojnim zelenim površinama. Natjecanje u okviru kojeg je održano više utrka – noćni maraton, srednje dugi triatlon, aquatlon, aquabike, dječje utrke i ova najteža i najzahtjevnija koja je ujedno bila i Evropsko prvenstvo u dugom triatlonu! Ta utrka nema licencu Ironman brenda, ali distance su potpuno iste, najduže uopće u triatlonu.Postoje još i takozvane 'ultra utrke' koje nisu službene u ovom sportu. Na startu se našlo što u muškoj što u ženskoj kategoriji oko 1200 natjecatelja, ja sam završio negdje oko 700-tog mjesta'
Pitali smo ga što mu je bilo najteže u tih gotovo 13 sati, 22 minute i 36 sekundi nadljudskog napora, a pritom i sami sebe zapitali... 'a što mu zapravo i nije bilo najteže...?'
'Utrka jasno vam je sama po sebi iznimno naporna od samog starta pa do samog kraja. Plivanje u hladnom jezeru i temperaturi oko 18 stupnjeva relativno je dobro prošlo, iako sam u tom masovnom startu zaradio nekoliko udaraca i oštećene mi naočale koje su zbog toga tijekom plivanja propuštale vodu. Najviše problema imao sam u biciklističkom dijelu kadami je zapuhao jak vjetar u prsa! Zadnjih tridesetak kilometra refulima me tukao i gurao, gotovo da sam biciklom jedrio na stazi! Uz sve napore koje imaš još dodatno moraš čvrsto držati volan da ne padneš sa bicikle! Dakako jako težak bio je i onaj trkački maratonski dio više od 42 kilometara kojeg nikad do tada nisam iskusio. Noge su otežale, postale olovne, sve me više lovio umor i usporavao. Tek malo odmora uhvatio bi kratko hodajući, ali i ne previše jer te ostali začas preteknu. Najveća me kriza uhvatila pri kraju same utrke kada počinje mentalna borba, kada se počinješ boriti protiv samog sebe kako ne bi odustao. Naravno da sam tijekom utrke morao paziti i na prehranu i piće, nadoknađivati energiju koju sam tijekom utrke izgubio '.

U samoj utrci Ivan je inače izgubio oko pet kilograma! Na sreću je sve to izdržao i prvi put u jednoj utrci istrčao Ironman distancu. No kako sad stvari stoje ne misli na tome stati. Kaže nam da obožava sport koji je spoj iznimno fizičkih i mentalnih sposobnosti i volje, koji mu tvrdi on - 'proventava glavu' i čeliči tijelo...

'Veliku pomoć imao sa od članova TK Maksimir. Nakon one moje korčulanske utrke srednje dugog triatlona kada nisam imao licencu i usprkos postignutom rezultatu nisam imao pravo biti službeni prvak Hrvatske u kategoriji do 25 godina postao sam njihov član, dobio licencu. Sjajna su klapa. Bili smo zajedno na nekoliko utrka, puno su mi pomogli u svemu pa i sada u Amsterdamu. Pomogli mi oko same organizacije puta, slaganja i opreme, naravno i dragocjenim savjetima. Triatlon je poprilično skup sport! Nisam nikad imao sponzora, sve sam polako kroz ove godine sam kupovao – od bicikle i odjeće, ostale triatlonske opreme i svega ostalog.Još uvijek nemam pravu triatlonsku biciklu, već cestovnu koja je ipak aerodinamična, zadovoljan sam za sada'

Gotovo je nevjerojatno da se Ivan ovim - u svim svojim elemntima iznimno napornim sportom bavi iako je - pomorac ! Svima je jasno da sama priroda njegova posla takva da je dobar dio godine na brodu i ne može se normalno pripremati za utrke. Ipak... Svaki slobodan trenutak na putničkom brodu koristi za boravak u teretani, a kada dođe u porat trenira trčanje i plivanje. Svi oni koji su 'tukli more' znaju koliko je i inače zahtjevan život pomorca 'začinjen' brojnim izazovima brodskog okruženja i plovidbe na moru.
Kad smo već kod toga možemo reći da je Ivanu ovo bilo razdoblje obilježeno osobnim uspjesima. Ne samo na sportskom planu...
Pomorski fakultet okončao je baš one godine kada je slavio svoj prvi srednje dugi triatlon u Korčuli, a sada nakon dolaska iz Amsterdam i odrađenog svog prvog dugog triatlona dao se opet na učenje. Položio je kapetanski ispit, pa bi uskoro od dosadašnje dužnosti drugog časnika na brodu mogao 'avancat' u prvog polube...Dakako na putu da jednog dana i obuće uniformu sa epoletama od 'četiri štrike' i postane zapovjednik broda ! No triatlon usprkos tim obavezama ne misli zapustiti. Dapače ...
' Želja mi je jednom otići i na natjecanje sa Ironman licencom. Za to mi je najprije potrebno slobodno vrijeme, a kojeg će mi zbog prirode posla ipak biti najveći problem. Volje i to velike, a sad pogotovo nakon odrađenog Amsterdama imam. Vjerujem da sa malo boljom opremom - boljom biciklom i aerodinamičnom kacigom, trenerom koji će mi pisati treninge i uz pomoć nutricioniste koji će mi savjetima pomoći u planiranju prehrane tijekom utrke mogao ostvariti puno bolji rezultat od ovog amsterdamskog. U konačnici bolji i za - par sati! Već polako sve to u glavi planiram, pa i samo mjesto utrke.. U Hrvatskoj nema Ironman utrke dugog triatlona. Najbliža nam je ona tu preko puta nas u Italiji na Jadranskom moru, u regiji Emilia Romagna, u gradu Cervia koja bi mi po svemu trebala odgovarati. Za prvi put bila bi mi taman! Trči se velikim dijelom uz more, pravi mediteranski ambijent , staze uz u vinograde , maslinike... Ponavljam sve ovisi o slobodnom vremenu i mojem poslu.Nadam se da će mi to u skoroj budućnosti uspjeti.'
Sigurni smo da hoće! Ivanu je ambijent naravno već poznat. Staze uz more, maslinike i vinograde ima i na Korčuli i u svojoj Vela Luci, a upornosti, čelične volje za fizičku pripremu mu - ne fali...Zaželimo mu da taj svoj san što prije dosanja...
I dakako želimo mu dobro i mirno more..I naravno ne samo u onoj triatlonskoj dionici ...

Razgovarao i napisao: Nenad Kosović
FOTO: Privatni album Ivana Barčota




