Jučer smo se oprostili od dragog nam kolege koji je je više od pola stoljeća drugovao uz novinarski notes, a u kojem je pak posebno mjesto imao i sportski kutak , ponajviše za njegov omiljeni sport – mali nogomet.
Nikov život bio je i nažalost i svakodnevno druženje uz iglu i inzulin i borba sa teškom bolešću. A jedno od 'oružja' u toj borbi bio je dakako i sport s kojim se usprkos svemu aktivno bavio i u životnoj dobi kad su i mnogi vrhunski sportaši to davno prestali. U svemu tome 'životna suborkinja bila je i njegova supruga Nera ..
U prilog još jednog podsjetnika na dragog nam kolegu objavljujemo članak ''Ništa ne bih mogao bez moje Nere' objavljen prije više od šesnaest godina u 'Večernjem listu'.
....
KORČULA - Nikola 'Niko' Perić najstariji je novinski dopisnik u gradu Korčuli. Trideset pet godina druguje sa novinarskim perom u mnogim dnevnim i tjednim listovima , neko vrijeme i u našem listu , a zadnjih desetak godina i u eteru lokalne Radio postaje Korčula.
Pomalo sa smijehom prisjeća se vremena kad je kao dvadesetogodišnjak počinjao svoj dopisnički staž.
'Bilo je to 1969.g., dobro sam upamtio moj tekst s naslovom - " U Korčuli se otvara Robna Kuća Marko Polo" objavljen u Slobodnoj Dalmaciji koji mi je odmah donio probleme. Koji je ovo "tovar" napisao pitali su se Korčulani , a taj tovar naravno - bio sam ja ! Uzalud sam se pravdao da je riječ o rodnoj kući slavnog putnika Marka Pola ,a ne o Robnoj kući . Usput , tri i pol desetljeća poslije u Korčuli nije otvorena ni robna kuća ,a nažalost još ni rodna Kuća Marka Pola ! "
"Nezahvalan je novinarski posao u maloj sredini ",kaže Niko . "Moraš biti informiran , brz i snalažljiv , a u sredini gdje svako svakoga zna , svaka ti se "rič miri" ! Stariji kolege dopisnici - Frano Klisura i pok. Jure Buzolić uvijek su mi govorili - Niko uvijek piši samo istinu i uvijek stoj iza nje. Kasnije sam saznao i osjetio onu biblijsku - da istina stvara mržnju !
Zajedno sa suprugom Nerom drži i jedan neobičan životni rekord. Nera sa 34 godine, a Niko sa 39 godina života bili su svojedobno najmlađi 'nona' i 'nono' u Dalmaciji , možda i šire !
'Ništa u životu ne bi mogao bez moje Nere , kaže Niko . 'Cijeli život mi je bila podrška u svemu od kuće' , posla , ali i u borbi s bolešću..."
Niko je vjerojatno osoba koja se u Hrvatskoj najdulje liječi od dijabetesa. Od 1967.g. , dakle skoro već o četrdeset godina pet puta dnevno sa iglom i inzulinom u ruci bori se protiv ove bolesti. Nikad , pa ni danas mu to nije smetalo da bude uspješan sportaš i sportski djelatnik . Jer uz Neru i novinarski notes Niko još ima dvije sportske ljubavi - mali nogomet i picigin.
' Pokazao sam svim dijabetičarima kako se i sa tom teškom bolešću može živjeti i ponašati isto kao da si zdrav čovjek , biti koristan za društvo i obitelj " , dodaje Niko , što uz mnoga druga priznanja dokazuje i Osobna nagrada Grada Korčule za poseban doprinos na području društvenog života koje je nositelj od prošle godine'.
.....
Članak objavljen u 'Večernjem listu' u ožujku 2005.g.
Tekst i foto: Nenad Kosović