IZ POVIJEST SPORTA Ivo Buratović – rođeni Račišćanin je 1936.g. na Olimpijskom stadionu u Berlinu odbio pozdraviti Hitlera!

Jeste li čuli za Iva Buratovića ? Zasigurno mnogi na ovom našem korčulansko-pelješkom ne znadu za nekada sjajnog atletičara, olimpijca rođenog tu u našem kraju.

Sportaša koji je u svojoj karijeri u raznim atletskim disciplinama oborio preko tisuća rekorda, bio nacionalni prvak nekoliko država i sudionik Olimpijskih igara daleke 1936. godine u Berlinu , na istom stadionu na kojem će se u nedjelju igrati i finale EURA 2024.g između Španjolske i Engleske.

Ivo Buratović rođen je 03.ožujka 1909.g. u Račišću. Bio je atletičar splitskog 'Hajduka' i zagrebačke 'Concordie,  svestrani atletičar, kojem je ipak glavna disciplina bila skakanje u dalj. Prvak Jugoslavije bio je čak 28 puta u devet disciplina po čemu je apsolutni rekorder ! Njegov osobni rekord u ovoj disciplini iznosio je 7.18 metara postignut 1933.g.

Tri godine kasnije kao član atletske reprezentacije Kraljevine Jugoslavije bio je sudionik Olimpijskih igara u Berlinu. Natjecao se tada i protiv legendarnog crnoputog atletičara Jesse Owensa, zbog čije pobjede i osvojene zlatne medalje tada bjesnio Hitler. Usporedbe radi Owensov pobjednički skok tada vrijedan zlatne olimpijske medalje iznosio je 7.64 metara. Buratović se natjecao u Kvalifikacijama i nije se uspio izboriti za finale.

Na otvaranju pred više od 100.000 gledatelja rođeni Račišćanin bio je na strani onih sportaša koji nije htio pozdraviti Hitlera nacističkim pozdravom. Za to je kasnije 'nagrađen' od poslijeratne komunističke vlasti u Jugoslaviji koja mu je oduzela sve što je imao , te je bio primoran emigrirati u Južnu Ameriku .

U nedavno objavljenom članku u Večernjem list, autora Damira Mrveca pročitali smo zanimljivu priču iz koje saznajemo neke pojedinosti iz života ovog iznimnog sportaša koji je nastupio na više od 150 međunarodnih atletskih natjecanja. Kako nam je autor članka osobno rekao, podatke za priču velikim je dijelom pronašao u knjizi 'Krugovi Berlina' nekada poznate jugoslavenske atletičarke, također skakačice u dalj Tamare Malešev.

Ivo Buratović natjecao se sve do svoje 40. godine kada je kao državljanin Bolivije na prvenstvu Južne Amerike 1948. godine osvojio naslov prvaka i zlatne medalje u četiri atletske discipline - skok s motkom, 110 metara prepone, disk i kugla.

Sa Buratovićem se kasnije život doista okrutno poigrao….

Dugo godina trener mu je bio Miroslav Dobrin s kojim je zajedno bio na Olimpijskim igrama u Berlinu. Dobrin je porijeklom bio Židov, bio mu je zabranjen dolazak na Olimpijskom stadionu u Berlinu, pa je Buratovićeve treninge morao tada voditi kroz jednu rupu na ogradi stadiona.

Kada su tijekom Drugog svjetskog rata nacisti zatvorili njegovu majku, 77-godišnju Karolinu, Dobrin je potegao je sve moguće veze ne bi li je spasio. Nije mu pomoglo ni to što je bio atletski trener na Igrama u Berlinu, majka mu je završila u Auschwitzu i više se nikad nije vratila.

Ivo Buratović dočekao je Drugi svjetski rat kao ugledni sportaš, a njegova obitelj vlasnik nekoliko stambenih zgrada u Zagrebu i vlasnik dućana s optičkim instrumentima. No poslije rata komunisti su im sve oduzeli. Uhitili su ga odveli u logor Kanal. Ivo je kasnije sa svojom obitelji emigrirao u Južnu Ameriku, a taj njegov bijeg iz Jugoslavije, kako navodi Večernji list nalikovao, na pravi špijunski film.

' Mama me je poslala vlakom za Rijeku gdje me je pričekao jedan tatin prijatelj i odveo me u Italiju, do oca. Naše odredište bila je Bolivija. Isplovili smo iz Genove i putovali mjesec dana. Na brodu smo imali jedan cilj – svakog dana naučiti jednu španjolsku riječ. Kada smo došli u Boliviju, znali smo oko 300 španjolskih riječi. U Boliviji nas je dočekao tatin bivši trener Dobrin ' pričao je jednom prilikom Nikola Buratović  sin Iva Buratovića.

Ivo je u Boliviji nastavio s treninzima, ali je imao i sjajan 'nos za posao'. Ubrzo je otvorio prodavaonicu rezervnih dijelova za kamione, kasnije imao i servis za popravke i mijenjanje guma.

Nakon nekoliko godina boravka u Boliviji, Buratovići se 1950. godine sele u Južnu Afriku. Tamo su otvorili prvo mali kiosk gdje su prodavali hamburgere, a potom elitni restoran Mali Paris.

Ivo Buratović nikad se nije vratio u Hrvatsku. Umro je u Južnoafričko Republici u 1971. godine, a dvije godine kasnije pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Olimpijski stadion u Berlinu na kojem je Ivo Buratović 1936.g. bio na strani onih koji su rekli 'ne' Hitleru i na kojem će se sutra igrati finalna utakmica Eura 2024 izgrađen je 1936.g. Tada je imao kapacitet od 100 tisuća gledatelja i jedna je od rijetkih građevina koja je 'preživjela' Drugi svjetski rat.

Rekonstruiran je početkom 60-tih godina, pa temeljito obnovljen najprije 1974.g. , potom 2004.g. Zadržao je i svoju izvornu formu, pa i danas na super-modernom zdanju sa natkrivenim gledalištem dominira karakteristični 'otvor' sa pogledom na poznati Glockenturm toranj. Smanjen mu je kapacitet na 76 tisuća gledatelja, na njemu je 2006.g. igrano finale Svjetskog nogometnog prvenstva.

Stadion na kojem će se igrati finale Eura 2024 danas je dom poznatog Bundes ligaša Herthe BSC i drugi je po veličini stadion u Njemačkoj iza stadiona 'Signal Iduna Park' prije znanog kao Westfalenstadion u Dortmundu.