U srijedu navečer u hotelu „Sofitel“ u Gosieru održana je Generalna skupština organizacije COJI na kojoj je otok Korčula, uz otoke Elbu i Cipar primljen u punopravno članstvo ove organizacije. Od člana Skupštine COJI-a Dušana Kalogjere i našeg izaslanstva zatraženo je da se izjasne o godini kada bi naš otok mogao biti domaćin ove sportske manifestaciju, a kao orijentacionu naši su naveli 2014.godinu. Domaćin slijedećih Igara 2009.g. biti će talijanski otok Elba.
Jučer petog dana Igara naši su postigli slijedeće rezultate.
U plivanju Toni Čeprnja je 100 prsno otplivao u vremenu 1:29.01 a kod djevojaka istu disciplinu Mirna Vilović za 1:33.66. Na 200 slobodno Bojana Lozica postigla je osobni rekord 2:49.76, a Mirna Vilović na 50 leđno 42.29. U svečanom dijelu plivačkog natjecanja jedan od kompleta medalja predao je i član Skupštine COJI-a Dušan Kalogjera.
Nažalost naši su rukometaši doživjeli još jedan težak poraz. U srazu sa Madeirom rezultat (25:49) sam po sebi sve govori. Šteta je da generacija koja je 2006.g. izborila prvu jakosnu skupinu ovdje nije imala pravo nastupa. Naša nova generacija mladića očito je još premlada i ne snalazi se sa starijim i fizički jačim protivnicima, koji očito sistematski pripremaju svoje rukometaše i svake druge godine imaju vrlo jake selekcije. Unatoč lošim rezultatima rukometaši su u konačnom poretku peti, ali nažalost sele u drugu jakosnu skupinu.
Tenisači su poraženi od Martiniquea sa 2:0, a nastupili su i stolnotenisači - mješoviti par Maričić-Tasovac ukupno je deveti, isto kao i muški par Golić- Maričić. Sutra natjecanja stolnotenisača završavaju pojedinačnim susretima.
U utorak je ovdje bio praznik – „Dan oslobođenja od ropstva „. Nisu radile javne službe i prodavaonice, svi sportaši su imali slobodno poslijepodne. Organizirano je razgledanje južnog dijela otoka Grande Terre , zapravo samo vožnja autobusima bez vodiča uz kraća stajanja. Vozali su nas od Gosiera preko Pointe a Pitrea do grada Sainte Anne. Osim neobične i bujne vegetacije i „malog milijuna“ za nas nepoznatih i neobičnih vrsta palmi, puno toga i nismo mogli vidjeti. No bila je to prilika da se pored luksuznih hotela, prekrasnih plaža, širokih autoputova i brojnih sportskih terena upozna i druga strana Guadeloupea - naselja bez vidljive gradske jezgre sa neuglednim kućama, uskim ulicama i starinskim prilično zapuštenim četvrtima u kojima se očito baš i ne živi na visokoj nozi... Gotovo da i nema nekih povijesnih zdanja, tek pokoja katolička crkva izgrađena u novije doba. Sjetio sam se jednog mog prijatelja dobrog poznavatelja ovih krajeva koji mi je uvijek tvrdio da Karibi, za razliku od naših povijesnih gradova, gostima mogu nuditi jedino more, pržinu, palme i slamu, ali zato itekako to dobro znaju prodati...
Nenad Kosović