(Vijesti iz Povijesti broj 25 ) Danas objavljujemo prvi iz serije od nekoliko vaterpolo priloga koji će se u slijedećem razdoblju naći u rubrici 'Deset godina Marko Polo Sporta' i u kojima ćemo se podsjetiti na neke događaje i uspjehe u tom sportu, naravno vezanih za naše područje…
Danas ćemo se vratiti ljeto 2015.g. kad smo razgovarali sa Marinko Bojićom tada trenerom vaterpolo nada KPK , generacijom koja je pod njegovim vodstvom tada osvojili broncu na Prvenstvu Hrvatske održanom u Korčuli i bila četvrti u Kupu Hrvatske . Bio je to tek početak uspjeha te generacije koja je već slijedeće godine također pod Marinkovim vodstvom osvojila i titulu prvaka Hrvatske na turniru odigranom opet u Korčuli ( osvrt pogledajte OVDJE ) . Uz to bili su i drugi na turniru Tomo Udovičić , jednim od najjačih svjetskih turnira u kategoriji vaterpolo nada, a te su godine bili i brončani u Kupu Hrvatske.
Nakon više desetljeća članstva u 'kapeškom klubu' Marinko 'Poglavica' zajedno sa njegovim prepoznatljivim 'šugamanom' preko ramena od nedavno je promijenio 'klupske boje' i dobio , novo više nego zasluženo članstvo u - 'Kluba penzionera'...
Želimo mu puno zdravlja i dobro iskorišteno novo članstvo . Prilog objavljen prije pet godina na Marko Polo Sportu nekako je 'u skladu' , jer uz trenersku dijelom govori i o uspješnoj vaterpolo karijeri Marinka Bojića , jednog iz one zlatne generacije KPK koje je 1978.g. osvojila Kup Kupova Europe.
.........................
Ljeto 2015.g.
Dvojbe nema... Ovo je godina korčulanskih vaterpolo nada i nade za korčulanski vaterpolo… Četiri natjecanja , četiri sjajna rezultata ostvarili su one najmlađe kategorije KPK-a, mali vaterpolisti i uz kojih je najčešće bio i Marinko Bojić... 'Poglavica' tako smo ga zvali mi iz gimnazijske generacije, a zapravo nadimak je dobio na Kapeka. Član one kapekaške zlatne družine iz 1978.g. koja se , znaju to svi, okitila titulom pobjednika Evropskog Kupa kupova. Igrao je u svim reprezentativnim selekcijama bivše države uključujući i ono sa predznakom 'A' … Prvotimac KPK sa 14 godina, skoro pa isto kao što sada imaju ta njegova vaterpolo dica …
' Na kvalifikacijama za ulazak u 1.Ligu u Hvaru imao sam četrnaest godina, prošao priprema sa prvom momčad … Nezamislivo je to danas … Ili recimo ovom današnjom podjelom na kategorije od nada i mlađih kadeta pa dalje igrati na dva Evropskom juniorskom prvenstva kao što se to meni tada dogodilo na Malti i u Budinpešti. Tada si nakon završetka pionirskog staža odmah ulazio u juniorski koji je trajao par godina' vratio nas je Marinko za početak razgovora u neka druga vaterpola vremena , ali odmah udario ' rekontru' u temu koja je i bila povod naše čakule....
' Trebam odmah reći da smo počeli doslovce od - nule ! Prije tri godine kada smo dobili bazen , klub sa mlađim uzrastima takoreći nije ni postojao! Nije bilo ni jedne prave mlađe kategorije. Od tada , dakle tri sezone poslije sa mlađim kadetima smo sedmi i u PH i u Kupu, u istim natjecanjima sa vaterpolo nadama 3. i 4. U Hrvatskoj ! Na 'Tomu', među 26 evropske momčadi u tom uzrastu četvrti, pa drugi na iznimno jakom turniru u Cedevita kup za vaterpolo školu što nam daje nam za pravo da se nadamo da ćemo i slijedećih godina imati uspjeha u tim mlađim kategorijama. Ono što moram posebno naglasiti je da ovo nije moj uspjeh veći uspjeh šefa struke u klubu Vili Mladinića . Sve je ovo uspio napraviti Vili, stjecajem okolnosti u nekim situacijama kada je bio zauzet vođenjem prve momčadi , dao mi je odriješene ruke pa sam dicu morao sam voditi, kao što se to dogodilo na 'Tomu' ili nedavno u Rijeci -
Poglavica je od malih nogu na Kapeka , tih pedesetak koraka od svog doma u Borku, što kao vaterpolo klinac, poslije odličan igrač , što kao trener i ili kao pomni promatrač i znalac sa tribina , često i kritičar vaterpolo igre korača već punih pedeset godina…
- Kako si vidio zadnje natjecanje Poglavice i njegove dice ?
' U Rijeci gdje su igrali mali vaterpolisti godišta 2003. i mlađi bili smo daleko – najmlađi ! Među njima je čak osam igrača 2004.g.! Ostali uglavnom su sve imali igrače 2003.g. Recimo ovi mlađi kadeti koji su sad sa Draganom Matutinovićem osvojili 7.mjestu na Finalu Kupa u Zadru , samo je njih šestorica 2002.g., a četiri su 2003.. , pet ih je 2004.g. To je sudbina malih klubova kao što je KPK-a, koji se na takav način krpaju. Bilo je lakše osvojiti medalju na PH-e u Korčuli nego to isto mjesto braniti u Kupu. Jer u Rijeci smo već imali status momčadi na koju se ostali ' pale'. Tamo nam je medalja izmakla iz razloga jer smo imali pretešku skupinu , sa Jugom , Mornarom , Zadrom klubovima koji odlično rade u ovom uzrastu . I potrošili se na tri teške utakmice , a imali ih sedam u nizu…Jedan od naših stožernih igrača Franko Fabris neko vrijeme nije trenirao, osjetilo se to ne toliko u obrani , koliko u napadu…
- Ipak stigli ste, ti znaš za to reći, 'na Wimbldon' ?
' Da, to je ono kada dica dođu među četiri najbolja , u borbu za medalju, na središnji teren i tribine, kada su svi poimenično predstavljeni publici, kad im sude dva suca , veliki semafor…Jedan put si treći drugi put četvrti, takav je sport , ali sam dolazak među četiri veliki je uspjeh . MI smo prije tri godine u tom uzrastu gubili od Juga redovito petnaestak razlike , a sad smo s njima 'al pari' , jedini im tamo u Rijeci 'pokazali zube'. Izgubili smo minimalno, a imali smo , vidio si sam i napad i zicer za pobjedu '
Nakon tog 4.mjesta napisali li smo da su kapekaška 'dica ' opet ušla među hrvatsku vaterpolo elitu. Iako su obzirom na postignuto u ovoj godini zapravo oni u svom uzrastu postali hrvatska vaterpolo elita. Gdje ih Marinko vidi sutra , gdje vidi prvu momčad KPK u jednoj skoroj budućnosti ?
' Nastave li ove tri generacije dakle 2002., 2003. i 2004.g. kontinuirano raditi i razvijati onako kako očekujemo od njih obzirom na potencijal, onda KPK vidim kao jednog stabilnog B prvoligaša… Pri vrhu , sa domaćim igračkim kadrom i bez potrebe da se uzimaju igrači sa strane . Po meni još uvijek je premalo dice na bazenu, zato apeliram na roditelje. Vaterpolo je specifičan sport, težak, sport sastavljen od plivanja i vaterpola , a za uspjeti treba početi jako ,jako rano'.
'Poglavica ' sa svojim malim 'vaterpolo indijancima' kaže radi s posebnim 'guštom'. Priznat će da često zna biti i strog i neugodan , ali siguran je da mu taj njegov stil djeca uopće ne uzimaju za zlo. Stvorio je s njima poseban , pošten i iskren odnos…Usprkos promatračima sa strane kojima se to čini možda drugačije …
' Gušt je, ali istodobno je i najteže trenirati dicu. Svako je dite na svoj način , svakoga moraš ukomponirati i posložiti, ugraditi mu jedan zajednički ekipni duh bez kojeg nema uspjeha i napretka. Ni zajedničkog, ni pojedinačnog! Treba ih naučiti da se bore jedan za drugoga. A bez 'treniranja strogoće' nema napretka i uspjeha. Moja je praksa da kada dođu nova dica s njima treba pomalo i strpljivo, da im to sve prođe nekako kroz igru .. .Dok ne zagrizu vaterpolo i 'bekaju se na udicu'. E onda i ti možeš počet stiskat i ponekad - grist ! Zdrucavat i zapovidat kako ti hoćeš! U početku se s njima ne smije prejako, jer će poć ća ..
- Koliko će onda još dugo 'Poglavica' na Gojkovom bazenu i na Kapeka sa 'šugamanom priko ramena' bacati ' eške' i ' zdrucavat' ?
' Iskreno mene zanima isključivo rad sa dicom. I to onom najmanjom, ako je potrebno i kroz tisuće ponavljanja u nekim stvarima na treningu naučiti ih što treba naučiti. Raditi ću dok mi to bude gušt i dok vidim da je dici - gušt raditi sa mnom ....
Razgovor vodio i fotografirao: Nenad Kosović